Industrije kao što su tekstilna, kožarska ili obućarska u današnjoj Hrvatskoj obilježava težak rad za minimalac, uz nikakva radnička materijalna prava i stalne pritiske od strane Uprava i direktora. Da stvar po radnike bude i gora brine se jedan akter koji se može okarakterizirati kao neprijatelj iznutra – Sindikat tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske (TOKG). U tekstu navodimo pet slučajeva u kojima se TOKG pokazao kao produžena ruka Uprave, čest saveznik u uništavanju poduzeća, pojačanoj eksploataciji radničke klase ili pasivizaciji i uništavanju borbenog duha samih radnika.

Tvornica konfekcije Naprijed

Na adresi Radnička 42 u Zagrebu nalazila se tvornica konfekcije Naprijed u kojoj je radilo oko tisuću radnika. Nekada uspješna tvrtka doživjela je klasičnu silaznu putanju – do pada je došlo zbog privatizacije 1992. kad je tvrtka prodana Zvonimiru Guciću, odgovornom i za propast mnogih drugih tvrtki koje je imao u vlasništvu, poput Vesne, Sportske obuće Novska itd. Da je uništenje tvrtke bilo planirano možemo zaključiti kad pogledamo da se na toj vrlo atraktivnoj lokaciji danas nalazi poslovni centar Green Gold, za Privrednu banku, koja je u to vrijeme financijski stajala iza tvornice, profitabilniji nego tekstilna tvrtka. O uništenju svjedoče i potezi ovog tajkuna – jedan od prvih Gucićevih poteza u tvrtci Naprijed bilo je osnivanje tvrtke kćeri s imenom NIK koja nije imala nikakvu imovinu, a potom je uslijedila prva prevara – prebacivanje radnika u novoosnovanu tvrtku kćer bez njihova znanja. Radnici su imali prekid staža od osam dana, a niti jedan dan nisu prekidali rad, jer nisu ni znali što se dogodilo. Krivnju za njihovu neupućenost nosi Sindikat tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske i tadašnji predsjednik Josip Zidanić, budući da je TOKG bio jedini sindikat u firmi do otvaranja stečaja i konstantno većinski.

Nakon prebacivanja radnika tvrtka je normalno funkcionirala idućih desetak godina, a potom su naglo započeli problemi te je početkom dvijetisućitih otvoren stečaj. Tada su stečajni upravitelj Miroslav Borš i Uprava firme radnicima savjetovali da sporazumno raskinu ugovore o radu s firmom koja ide u stečaj i da potpišu nove ugovore na određeno s tvrtkom majkom. Obrazloženje je bilo da tvrtka koja ide u stečaj nema nikakve imovine pa radnici neće moći ostvariti nikakva prava, no u stvarnosti se radilo o potpunom prekidu ugovora o radu, što bi značilo da se odriču prava koja bi inače mogli ostvariti kroz stečajni postupak, ponajprije otpremnina za sveukupni radni staž. Radnici su informaciju otišli provjeriti kod Sindikata TOKG gdje su im hladno savjetovali da trebaju potpisati sporazumni raskid, jer je, po logici sindikata, povoljan za njih.

U vrijeme kad je stečaj bio otvoren u firmi je počeo funkcionirati i Novi sindikat, tj. tadašnji Sindikat Zagrepčanka. Oni su primijetili da se rad subotom ne plaća, pod izlikom da radnici preko tjedna nisu napravili dovoljno te moraju rad dovršiti subotom da bi dobili plaću. U razgovoru sa stečajnim upraviteljem Sindikat Zagrepčanka istaknuo je nezakonitost takvog postupanja, no stečajni upravitelj rekao je da se uvijek tako radi, a s njegovom izjavom složio se i TOKG, što ne čudi budući da je ta praksa postojala od kako je TOKG unutra i budući da nikada ništa protiv nje nisu poduzeli.

Radnici su se pod vodstvom sindikata počeli organizirati, zauzeli su tvornicu i time izborili poništenje sporazumnog raskida i ishodili otpremnine za deset godina staža

Praksa je prekinuta nakon što je Sindikat Zagrepčanka dobio potvrdu od Inspektorata rada da je u pravu. U isto vrijeme su počeli učlanjivati radnike u svoj sindikat i upozoravati ih da ne potpisuju sporazumni raskid, no zbog savjeta TOKG-a i stečajnog upravitelja već je 90 posto ljudi potpisalo ugovore. Ipak, radnici su se pod vodstvom sindikata počeli organizirati, zauzeli su tvornicu i time izborili poništenje sporazumnog raskida i ishodili otpremnine za deset godina staža, tj. od trenutka kad su prebačeni u tvrtku kćer bez imovine. Da je sindikat TOKG odmah reagirao na tu prevaru, radnice bi mogle dobiti otpremninu za čitav radni staž (i po trideset godina). Sindikat Zagrepčanka nije mogao naknadno ispraviti tu štetu, no svojim akcijama u tvrtci Naprijed pokazali su da je sindikat borbena organizacija koja može legalnim putem mijenjati zakon kad joj postane prepreka.

Da sažmemo, u slučaju tvrtke Naprijed pokraj TOKG-a prošlo je nezakonito prebacivanje radnika iz jedne u drugu tvrtku bez informiranja radnika, nisu reagirali na neplaćanje rada subotom iako su znali da se kontinuirano tako radi, a kad je tvrtka već bila u postupku stečaja radnicima su dali savjet da potpišu ugovore kojima ih dovode u situaciju u kojoj ne bi mogli ostvariti nikakva potraživanja.

Tvornica KAMENSKO

Osnovan 1949., Kamensko je u socijalističkoj Jugoslaviji bio tekstilni div koji je zapošljavao nekoliko tisuća radnica i radnika, te bio uspješan i u izvozu. Pretvorbom u dioničko društvo devedesetih u poduzeću se otvaraju vrata zemljišnim spekulantima i parazitima koji će Kamensko i uništiti. S obzirom da su se plaće srozale i do minimalca, radnici su dvijetisućitih bili primorani svoje dionice prodavati gotovo za bagatelu, a kupovali su ih tajkuni. Jedan od njih bio je i Miroslav Kutle koji je u Upravi imao svoje ljude, posebice tadašnjeg direktora Antuna Crlenjaka.

Krajem desetljeća situacija je za radnice bila neizdrživa: ne uplaćuju im se doprinosi za zdravstveno i mirovinsko, a u svibnju 2010. prestaju dolaziti i plaće unatoč redovitoj proizvodnji i narudžbama. Kada je došlo do neisplate plaća, radnice su planirale obustaviti rad i krenuti u štrajk, ali ih je sindikat TOKG sa povjerenikom Željkom Šeginom od toga odgovarao, pri čemu ih je uvjeravao da time krše zakon. Radnice su nakon nekog vremena organizirale štrajk na današnjem Trgu Franje Tuđmana, najavile i štrajk glađu, nakon čega ih je na razgovor pozvao Krešimir Sever, ali samo kako bi ih opet upozorio da krše zakon i da odustanu od svoje namjere. Štrajk glađu započeo je 20. rujna, a do kraja 2010. preostalih 426 radnica završilo je na ulici, bez zasluženih plaća i otpremnina. U ožujku 2016. zemljište Kamenskog prodano je firmi Radnik d.d., čiji je direktor i najveći dioničar Marko Habijanec – član i izdašni donator HDZ-a.

TOKG je u Kamenskom više godina dozvoljavao neisplate doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a u trenutku kada su radnice prestale dobivati i plaće, kada je dakle direktno ugrožena njihova temeljna egzistencija, TOKG ne samo da nije pokušao organizirati štrajk, već je radnice od toga odlučno i odgovarao. Na koncu, dio radnica posegnuo je i za štrajkom glađu, ali bez rezultata. Eto do čega je radnice doveo antiradnički sindikat TOKG – do samoranjavanja.

Tvornica obuće INKOP

Početkom ljeta 2016. radnici poduzeća INKOP iz Poznanovca pobunili su se nakon što im plaća nije isplaćivana mjesecima. Sami radnici bili su u izuzetno teškom položaju jer najveći dio njih nije bio učlanjen u sindikat niti je znao da sindikat tamo postoji, stoga nisu mogli jedinstveno pregovarati s Upravom i u slučaju neisplate prve plaće zaprijetiti štrajkom.

Radnički portal došao je odmah na prvi dan prosvjeda i razgovarao s radnicima kako bi saznao njihove probleme i zahtjeve. Naš prvi zahtjev bio je da se radnici što prije sindikalno organiziraju jer je sindikat zakonsko sredstvo kojim će moći braniti svoja prava. Tamo je ranije djelovao TOKG, pa je dio radnika kontaktirao tamošnjeg povjerenika s ciljem ulaska u sindikat.

Već je ovdje TOKG pokazao svoje destruktivno djelovanje prema radnicima. Isprva se predstavnik nije javljao nekoliko dana, a kad se pojavio, radnike je pozvao da mirno krenu u mirenje s Upravom bez ikakve alternativne strategije.

Poduzeće je stajalo toliko loše u tom trenutku i obaveze prema radnicima bile su toliko velike da je za same radnike rješenje bilo stečaj poduzeća. Ovdje su pak bile dvije mogućnosti: ili će se radnici naprosto pokušati naplatiti iz stečajne mase ili će, kao u Ivancu, pokušati preuzeti poduzeće temeljem pretvaranja svojih potraživanja u vlasničke udjele. Za potonje je bila potrebna dobra radnička i sindikalna organiziranost. Upravo je to nedostajalo.

Sindikalist TOKG-a je mimo znanja i dopuštenja radnika stao na stranu uprave i uradio niz antiradničkih poteza, npr. organiziranje radničkog sastanka na kojem je bila manjina radnika uz prisutnost direktora i razbijanje početnog radničkog jedinstva pristajanjem na isplatu plaća na ruke radnicima koji se nisu bunili

Umjesto stečaja, sindikalist TOKG-a Savo Šmitran je mimo znanja i dopuštenja radnika stao na stranu uprave i pristao na predstečajnu nagodbu. Pritom je uradio čitav niz amaterskih pogrešaka (zapravo antiradničkih poteza) kao što je, na primjer, bio krivo ispunjeni obrazac za zahtjevom stečaja zbog čega je sam zahtjev bio odbačen, zatim organiziranje radničkog sastanka na kojem je bila manjina radnika uz prisutnost direktora, razbijanje početnog radničkog jedinstva tako što je pristao na to da Uprava isplaćuje na ruke plaću dijelu radnika koji se nije bunio te vjerovanje Upravi na riječ bez ikakvog jamstva. Čak nam je i sam rekao da on direktoru vjeruje jer je i ovaj čovjek i socijalni partner pa se ne može prema njemu ponašati drugačije, sumnjičavo.

Radnički portal je tražio objašnjenja za ove katastrofalne poteze TOKG-a, pa smo upitali tadašnjeg predsjednika sindikata Nenada Lečeka, potpredsjednicu Ljubicu Hosni i Krešimira Severa, predsjednika NHS-a čiji je TOKG član. Direktne odgovore nikad nismo dobili, dok smo iz drugih medija imali priliku vidjeti izjavu same potpredsjednice koja je rekla da itekako podržava predstečaj jer je to jedini način očuvanja radnih mjesta i nastavka proizvodnje te je dodala da nema razloga da se ne spasi INKOP ako se u spas brodogradnje mogu ‘upucati’ stotine milijuna kuna.
Kao što se vidi, politika TOKG-a nije išla samo protiv radnika INKOP-a, nego i protiv klasnog interesa radnika Hrvatske.

Tekstilna tvornica ORLJAVA

Sindikat TOKG djeluje i u požeškoj tekstilnoj tvornici Orljavi, gdje su se uvjeti, od kad smo prvi put pisali o njima, samo pogoršali. Radnice i dalje rade za minimalac, a plaće značajno kasne, npr. plaća za svibanj isplaćena je tek 27. srpnja. Osim toga, prekovremeni sati se ne isplaćuju. Iz povjerljivih izvora saznajemo da je po pitanju neisplate Novi sindikat, drugi sindikat u firmi, pokrenuo dva kruga tužbi te su prekovremeni za razdoblje prije 2017. godine već isplaćeni, a ročišta za 2017. godinu očekuju se odmah nakon završetka godišnjih odmora. TOKG nije pokrenuo tužbe, nego svoje članice zavarava govoreći im da će pitanje prekovremenih riješiti mirnim putem. Nadalje, ni njihovi članovi Radničkog vijeća ne rade ništa za radnike, saznajemo da članice TOKG-a teško dolaze do bilo kakvih savjeta od vlastitog sindikata. Treba naglasiti da je TOKG izbore za Radničko vijeće, održane prije godinu i pol, dobio zato što je pokrenuo veliku kampanju pritiska tako što su radnice zvali u kancelariju, „savjetovali“ ih za koga da glasaju i pritom blatili članove Novog sindikata govoreći da oni ruše firmu – pod rušenjem smatraju njihovu borbu za bolje uvjete rada. Nakon dobivenih izbora jedino što su napravili jest to da su svoje povjerenice promaknuli na režijska radna mjesta i time ih oslobodili norme.

Kožarska tvrtka BOXMARK Leather

O brutalnoj eksploataciji u Boxmarku prošli mjesec smo objavili tri teksta.

Austrijska tvrtka Boxmark Leather jedan je od najvećih svjetskih proizvođača kože, točnije, kožnih navlaka za automobile, avione, brodove i kruzere, vlakove te kućni namještaj. Trenutno ima svoje proizvodne pogone u sedam zemalja svijeta (Hrvatskoj, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Meksiku, Kini i Argentini), a godišnje njegovi radnici proizvedu oko 14.000,000 m² kožnih presvlaka. Iz nabrojanog popisa industrija s kojima posluje, jasno je da se radi o luksuznim industrijama i izrazito visokoj stopi profita koji svojim mukotrpnim radom stvaraju upravo radnici.

Boxmark je u Hrvatsku stigao 2001. kada je otvorio prvi proizvodni pogon u Trnovcu Bartolovečkom, mjestu koje je kroz nekoliko godina postalo slobodna zona s posebnim uvjetima rada, tj. značajnim financijskim pogodnostima za investitore, poput neplaćanja ili manjeg plaćanja carina, poreza ili komunalija. S vremenom, svoje pogone otvorio je u još dva grada – Zlatar Bistrici 2012. i Slavonskom Brodu 2015. godine. Danas u Hrvatskoj zapošljava oko 4000 radnika, većinom žena, koje proizvode kožne navlake za vodeće svjetske automobile – BMW, Mercedes, Porsche, WV, Audi itd. Antiradnička Vlada RH Boxmarku daje i višemilijunske subvencije za modernizaciju pogona – prošle godine im je isplaćeno 3.700.000 kuna, a kada su otvarali pogone u Zagorju, lokalna vlast im je izašla ususret oko komunalnih naknada.

Rješenje je organiziranje borbenih sindikata koji ispunjavaju svoj zadatak: borbu za veća radnička i materijalna prava na radnim mjestima

Radnici Boxmarka rade za plaću koja se vrti oko minimalca, uz stalna vrijeđanja i ponižavanja od strane poslovođa, te uz razne vrste psihičkih i fizičkih oboljenja, o čemu je u emisiji Provjereno na Novoj TV posvjedočila i liječnica obiteljske medicine. Kazala je kako je u svojoj karijeri primila velik broj radnika Boxmarka sa psihičkim tegobama (ustrašenost, nesanica, apatija) te im propisivala lijekove za smirenje, tj. za odagnjavanje straha i tjeskobe. Osim toga, svjedočila je mnogim fizičkim oboljenjima (bolesti kralježnice, ramena, zglobova, utrnuti prsti) i objasnila kako radnice i radnici na poslu upotrebljavaju određenu grupu mišića, zglobova i tetiva koji se od prevelikog naprezanja upale i istroše. Konačno, posvjedočila je i kako je velik broj radnika Boxmarka radi straha od otkaza odbijao njezine savjete i upute da odu na bolovanje. Osim svega navedenog, česta je praksa u firmi da se nakon tri godine rada preko ugovora na određeno, radnice i radnike (što je zakonski maksimum do kojeg se radnika može držati na određeno) ne zapošljava na neodređeno, već ih se baca na ulicu, tj. ne produlji im se ugovor.

Vjerni saveznik izrabljivačke Uprave Boxmarka jest Sindikat Boxmark, koji djeluje kao podružnica sindikata TOKG. Na naše pitanje kako komentira prilog s Nove TV, predsjednica sindikata Boxmark Anica Đurinec kratko nam je odgovorila da nema komentara i da radnici iz priloga Nove TV nisu članovi sindikata! Osim toga, sindikati Boxmark i TOKG ove su godine na Osmi mart zajedno s direktorom Tomislavom Cesarcem radnicama dijelili ruže.

Zaključno, nakon proteklih godina i iskustva tisuća opljačkanih, obespravljenih i unesrećenih radnica i radnika, sadašnji radnici Orljave, Boxmarka i ostalih poduzeća u kojima djeluje TOKG moraju biti svjesni da je TOKG njihov neprijatelj, budući da nije ono što bi trebao biti – produžena ruka radnika, već upravo suprotno – produžena ruka Uprave čiji je zadatak u potpunosti pasivizirati i obmanuti radnike.

U Hrvatskoj takvih sindikata ima i u drugim granama industrije (npr. trgovina, metalska industrija), i oni zavrjeđuju najdublji prezir. Rješenje nije u radničkom odustajanju od sindikata u cjelini, već u masovnom iščlanjenju iz TOKG-a i sličnih antiradničkih sindikata, ako se već njihova žuta i podanička rukovodstva ne daju smijeniti te organiziranju borbenih sindikata koji ispunjavaju svoj zadatak: borbu za veća radnička i materijalna prava na radnim mjestima.

Radnička pisma

Radnički portal kreće s objavljivanjem radničkih pisama te ovim putem pozivamo sve radnice i radnike da nam se obrate s pričom s vlastitog radnog mjesta koju bismo onda objavili (moguće je i anonimno) na portalu. Cilj radničkih pisama jest u konkretnom raskrinkavanju pojedinačnih slučajeva eksploatacije i u podizanju svijesti o stanju radničke klase danas u kapitalizmu.

Radnička pisma možete slati u inbox FB stranice Radničkog portala ili na e-mail: urednistvo@radnicki.org