U razgovoru s Darijom Rastovčanom, sindikalnim povjerenikom Samostalnih sindikata u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske (SSKH), saznali smo posljedice agencijskog oblika izrabljivanja u Zagrebačkim cestama: radnici nemaju pravo na troškove prijevoza, nemaju pravo na bolovanje jer im se prijeti otkazima ugovora, a neki posljedično odlaze iz grada i zemlje jer više ne mogu financijski izdržati. Istovremeno, dok se radnici izrabljuju i dok se na njima štedi, bespotrebni rukovodeći kadar se gomila putem osobnih poznanstava.

U Zagrebačkom Holdingu u nekoliko je podružnica zaposlen veliki broj agencijskih radnika. Uz Vodoopskrbu i odvodnju o kojoj smo već pisali, u podružnici Zagrebačke ceste također radi velik broj ustupljenih radnika. Razgovarali smo s Darijom Rastovčanom, sindikalnim povjerenikom Samostalnih sindikata u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske (SSKH) koji je prošli mjesec održao press konferenciju o čemu smo također izvijestili.

Do 2013. godine većina radnika u Zagrebačkim cestama radila je na neodređeno, a oni koji su radili kao sezonci i popunjavali potrebe preko ljeta bili su zaposleni na određeno te nakog nekog vremena primljeni i za stalno. Agencija se u Zagrebačkim cestama prvi put javila 2014. i tad je 13 radnika bilo zaposleno tim putem, a u narednoj godini broj je drastično porastao, u lipnju 2015. preko agencije je bilo zaposleno 199 radnika. Trenutno je u Zagrebačkim cestama zaposleno oko 150 agencijskih radnika, a s 1. svibnjem planira se zaposliti još pedesetak njih.

U tripartitnom odnosu između radnika, firme i agencije, agencija je ona koja radniku isplaćuje plaću, a radnik posao radi za tzv. korisnika, odnosno firmu koja s agencijom sklapa ugovor o ustupanju radnika za privremeno obavljanje poslova. Apologeti tržišta kao argument za korištenje usluga agencijskog rada navode da je to mehanizam koji omogućava ‘dodatnu fleksibilizaciju radnih odnosa’ u smislu odabira radnog modela koji radniku najviše odgovara, ali u praksi postaje jasno da ta sintagma ne znači ništa drugo do maštovitijih načina eksploatiranja radnika.

U Zagrebačkim cestama radna mjesta agencijskih radnika uređena su aktom o sistematizaciji, što znači da se radi o poslovima za koje su potrebni stalno zaposleni radnici. Najveći dio radnika čine cestari, vozači i strojari, zatim asfalteri i automehaničari, a svi ti poslovi potrebni su tokom čitave godine. No, bez obzira kolika je potreba za pojedinim radnim mjestima, i bez obzira je li zaposlen sezonski ili tokom čitave godine, niti jedan radnik ne bi smio biti stavljen u situaciju koja ugrožava njegova materijalna prava.

Oko 150 radnika koji su do prošle godine bili zaposleni na određeno ove su godine protiv volje morali potpisati ugovore preko agencije, čime su im ukinuta sva dotadašnjih prava. Više nemaju pravo na isplatu troškova prijevoza, božićnicu, regres itd., neprestano su u neizvjesnosti jer ne znaju hoće li im i na koliko biti produžen ugovor

Oko 150 radnika koji su do prošle godine bili zaposleni na određeno ove su godine protiv volje morali potpisati ugovore preko agencije, čime su im ukinuta sva dotadašnjih prava. Više nemaju pravo na isplatu troškova prijevoza, božićnicu, regres itd., neprestano su u neizvjesnosti jer ne znaju hoće li im i na koliko biti produžen ugovor, kao ni pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje. Osim toga, nadređeni uvjetuju odlazak na bolovanje i prijete otkazom produljenja ugovora u slučaju korištenja, što znači da radnik i bolestan mora doći raditi i cijeli dan krampati na kiši, snijegu ili sparini. Sve su to karakteristike prekarnog rada u koji pripadaju još i rad na određeno, rad na crno, honorarni radnici, sezonski radnici itd.

Da u Zagrebačkim cestama sitni i krupni kriminal nije stran pokazuju slučajevi unazad par godina. Rastovčan je 2012. podnio nekoliko kaznenih prijava, od kojih su dvije odbačene, a za tri se još uvijek ništa ne zna. Treba izdvojiti prijavu protiv Alena Gospočića, tadašnjeg voditelja Zagrebačkih cesta koji je zbog nestručnosti i provođenja vlastitih interesa oštetio tvrtku za pet i pol milijuna kuna. Prijava je podignuta zbog sumnje u mnoge korupcijske radnje, zaposlenja mnogih svojih rođaka na visokim koeficijentima plaće, mobinga prema radnicima. Rastovčan je te godine na temelju montiranog procesa dobio od Gospočića nezakonitu suspenziju s radnog mjesta koja nije imala roka. Agonija je trajala gotovo tri godine, sve dok nije došao novi direktor. Činjenica da je izvjesni Gospočić nakon što je dobio redovni otkaz iz Zagrebačkog Holdinga, otkazni rok od 60 dana razvukao koristeći bolovanja dok nije u veljači ove godine postao pomoćnik ministra pomorstva, prometa i infrastrukture prilično dobro ilustrira interese vladajućih i pokazuje da ne postoji interes za politikom koja bi se provodila u korist radnika.

Još je jedan od problema i loša struktura firme – prevelik broj ljudi zaposlen je na visokim funkcijama koje nisu potrebne, a premalen je radni kadar. “ U čitavom Holdingu ima velik broj ljudi koji rade za bezveze, a ima ih i kod mene u cestama. Kao prvo, trebalo bi Direkciju svesti sa trenutnih 250 na otprilike 50 ljudi. Kad je Holding osnovan 2006./2007. u Direkciji je bilo 25 do 30 ljudi. Selekcija se može napravit, ali tu postoje neki drugi interesi. Problem je i što se ta nepotrebna radna mjesta dupliraju, recimo, postoji Sektor interne kontrole, a u Zagrebačkim cestama imamo službu interne kontrole koja je svrha sama sebi, a zapravo je cijeli sektor nepotreban, jer se sve određuje u Direkciji, a formiran 2011. godine da bi se zaposlio prijatelj od Gospočića”, ispričao je Rastovčan.

Restrukturiranje Holdinga koje traje gotovo od njegova osnutka nikad zapravo nije provedeno. Naš sugovornik naglašava i problem prekovremenih koji se javlja kao posljedica nedostatka velikog broja radnika. “Problem prekovremenih je velik, ne samo kod nas nego u svim firmama. Da bi se riješio taj problem, moralo bi se barem 20% više radnika zaposliti. Naravno, to bi za Holding bio veliki trošak pa kemijaju s agencijskim radnicima. Po Zakonu o radu dozvoljeno je 180 sati prekovremenih, a ovako se taj broj prijeđe pa se daju slobodni dani koji nigdje u zakonu nisu definirani, a zapravo ih radnici nemaju kada iskoristiti, jer imamo zimsku službu, preko ljeta sezonske poslove itd”, rekao je Rastovčan.

Nadređeni uvjetuju odlazak na bolovanje i prijete otkazom produljenja ugovora u slučaju korištenja, što znači da radnik i bolestan mora doći raditi i cijeli dan krampati na kiši, snijegu ili sparini.

Rastovčan upozorava i na odljev kvalitetnih kadrova koji nastaje kao posljedica izrabljivanja putem agencija: “Ljudi odlaze van ili na more, više ne mogu financijski izdržati ovakvu situaciju. Problem je što će u Holdingu ostati nekvalitetni radnici, i kad se doista javi potreba za kvalitetnim kadrom, radnika neće biti”. U posljednje četiri godine iz Zagrebačkih cesta otišla su 273 radnika, što u mirovine, što u potragu za boljim uvjetima, a to je trećina ukupno zaposlenih. Negativna selekcija rezultat je i čestih slučajeva obrnuto proporcionalnog odnosa plaće i stručne spreme. Na primjer, radnik koji ima završenu školu za rukovođenje strojevima ima manji koeficijent plaće od radnika zaposlenog na određeno koji je završio tečaj za upravljanjem nekog stroja. Naravno, pravilo da je koeficijent plaće agencijskih radnika manji nema iznimke, to je još jedan dodatni način ‘uštede’ za poslodavca i još jedna karakteristika prekarnog rada. Ovakva situacija dodatno utječe na nezadovoljstvo radnika, jer na svome radnom mjestu nemaju mogućnost stjecanja novih znanja i ne mogu koristiti do sada stečena znanja i vještine.

Uprava Zagrebačkog Holdinga neprestano provodi antiradničku politiku. “Sindikati su s Upravom donijeli dodatak 5. Temeljnom kolektivnom ugovoru, ali to je bio naš doprinos da se Holding izvuče iz teške situacije. Uštedili su na taj način 200 milijuna kuna, a nisu otpustili niti jednog pomoćnika rukovoditelja, koji su ogroman trošak. Taj dodatak je istekao s 2015. godinom ali oni sada silom hoće to ponovo napraviti, a sindikati više to ne žele, jer vide da se ovi ničega ne odriču. Recimo da 10 ljudi iz direkcije Holdinga ima bruto plaću 30 tisuća kuna, ako se mjesečni iznos izdvajan za njihove plaće pomnoži sa 12 mjeseci dobit ćemo 3 600 000 na samo 10 takvih ljudi, i to samo na čiste plaće bez dodataka. Ali oni će radije stavit ljude na agencije i na taj način štedit.”

Ovaj tjedan jedan je anonimni radnik povjereniku Rastovčanu poslao pismo u kojemu je iznio uvjete sklapanja ugovora između Holdinga i agencije Electus, te izrazio sumnju u novi način izvlačenja profita, u ovom slučaju iz tvrtke s kojom sklapa ugovor. Radnik sumnja da bi agencija Electus mogla lukavo na Holding prebaciti svoju obavezu plaćanja neradnih dana (npr. blagdane). Osim toga, radnik je također predložio kolektivnu humanitarnu akciju davanja krvi svih radnika kojom bi se agenciju Electus moglo financijski uzdrmati, ali i isprovocirati odnosno testirati reakciju Holdinga.

Anonimni radnik je svojom maštovitom akcijom razmišljao kolektivno, a upravo kolektivno djelovanje mora biti temelj svih aktivnosti i strategije sindikata. U sindikalno razjedinjenom Holdingu, krajnje je vrijeme za ujedinjenje i okupljanje agencijskih radnika kojih ima preko 600.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.