Situacija u pulskom brodogradilištu ovih je mjeseci prilično napeta i neizvjesna. Šapa zemljišnog spekulanta Danka Končara među radnike opravdano unosi nemir, a osim iščekivanja odluke Bruxellesa o programu restrukturiranja i daljnjih poteza države, radnici se spremaju i za važnu skupštinu dioničara zakazanu za 31. kolovoza. Kako bismo saznali stanje na terenu među najborbenijim radničkim kadrovima, razgovarali smo sa Samirom Hadžićem iz Stožera za obranu brodogradnje-Uljanik (SZOBU).

Uoči skupštine, Stožer je prije nekoliko tjedana počeo sakupljati punomoći od sadašnjih i bivših radnika dioničara kako bi imali mogućnost isticanja radničkih zahtjeva.

“Skupština kao takva, svaka je bitna zbog odluka koje se na njoj donose. Ono što mi, radnici i dioničari, putem stožera želimo, jest staviti na dnevni red točke koje su bitne za nas i Uljanik. Konkretno, postavljanje radnika u Nadzorni odbor društva. Najbolja priprema je skupiti što veći broj udjela, a time i postotaka ne bi li utjecali na odluke u glasanju skupštine. Odaziv radnika u davanju punomoći stožeru nije loš, ali bi isto tako mogao biti puno veći”, govori nam Samir Hadžić, te dodaje kako je jedino Jadranski sindikat, inače većinski sindikat u Uljaniku, odgovorio na njihovo prošlomjesečno otvoreno pismo, što članovima Stožera daje do znanja kako se stavovi i ciljevi radnika očito ne podudaraju sa planovima koje spremaju glavni sudionici u procesu određivanja sudbine Uljanika (Uprava, lokalna i državna vlast, ali i dva sindikata- SMH i SIKD).

Iz Stožera smatraju kako radnici svih ovih godina u Nadzornom odboru nisu imali pravog i legitimnog predstavnika, odnosno zaštitnika radničkog interesa.

“Ako mislite na g. Šverka koji je samoprozvani predstavnik malih dioničara, a koji je naslijedio g. Kutlaču na toj samoprozvanoj poziciji, i to nakon što je Kutlača dao ostavku ne bi li prešao na poziciju predsjednika GSV-a Istarske županije, naš stav je jasan. Niti Kutlača niti Šverko nisu, niti su ikada bili, predstavnici radnika niti malih dioničara u N. O. iz jednostavnog razloga što ih radnici i dioničari nisu birali za to mjesto. Oni su od prvog dana radili, uvijek i samo, za interese Uprave, sjedeći skupa u N.O. i dijeleći si “zastupništvo malih dioničara i radnika” kako bi im se svidjelo, služeći Upravi kao alibi, kao ”socijalni partneri”. O svemu su znali sve, a šutjeli su za 4200 kn naknade i tko zna zbog čega još. I zbog toga je njihova odgovornost ista, ako ne i veća od odgovornosti Uprave”, smatra Hadžić.

Ono što mi, radnici i dioničari, putem stožera želimo, jest staviti na dnevni red točke koje su bitne za nas i Uljanik. Konkretno, postavljanje radnika u Nadzorni odbor društva. Najbolja priprema je skupiti što veći broj udjela, a time i postotaka ne bi li utjecali na odluke u glasanju skupštine.

Vlada je, u suradnji sa IDS-om i Upravom Uljanika, za datum održavanja skupštine odabrala termin neposredno nakon što prođe udarni dio ljetne sezone, očito da bi spriječila izlazak radnika na ulice ili da ublaži njegove učinke ako do njega dođe. Podsjetimo da bi izražavanje radničkog nezadovoljstva i nemiri u samoj špici turističke sezone imali puno veći efekt i time znatno ojačali pozicije radnika, jer bi Uprava i lokalna i državna vlast bili pod većim pritiskom da ispune zahtjeve radnika kako turistička sezona ne bi bila ugrožena. Sličan manevar je premijer Plenković napravio u slučaju najavljenog štrajka radnika Croatia Airlinesa, davši obećanja koja nije ispunio, ali je kupio vrijeme te odgodio štrajk za nekoliko tjedana.

“Naravno da su radi toga pomaknuli datum sjednice skupštine. Oni štite krupni kapital od kojeg dobivaju premiju i potegnut će za svakakvim potezima ne bi li nas izigrali. Nas,”male ljude”, ne štiti nitko. Ali i naša je to krivica jer nas nitko ne može spriječiti da se sami zaštitimo. Koliko god nas oni, kao i mainstream mediji ignorirali, mi smo tu i ne idemo nigdje. Nemamo što niti izgubiti, a sve njihove prljave igre isplivaju i naplate se”, govori nam Hadžić.

Usred perioda ljetnih napetosti, mnogi radnici Uljanika ovih mjeseci proživljavaju i svakodnevni pakao na radnim mjestima, radeći u nehumanim uvjetima, na što je Stožer reagirao pozivom radnicima.

“Stižu priče o pritiscima na radnike u ovim nehumano toplim i, u brodogradnji skoro nemogućim radnim uvjetima, gdje se ljudima brani rashlađivanje, pauze, nedostaje hladne vode, ventilacije nema itd. Pozvali smo sve radnike kojima se takvi pritisci i uvjeti rada dešavaju da prijave pritiske i odbiju raditi jer po zakonu uvjeti rada se znaju, Zakon o zaštiti na radu je vrlo jasan. Da budemo iskreni, ima i dijelova brodogradilišta i šefova koji znaju i posao i uvjete te radnicima omogućuju sve sto je u ljudskoj moći da posao odrađuju što lakše i bolje. Ostale radnike koji nemaju te uvjete pozvali smo da nas obavijeste o kršenjima zaštite na radu i pritiscima”, kaže Hadžić.

Niti Kutlača niti Šverko nisu, niti su ikada bili, predstavnici radnika niti malih dioničara u N. O. iz jednostavnog razloga što ih radnici i dioničari nisu birali za to mjesto. Oni su od prvog dana radili, uvijek i samo, za interese Uprave, služeći Upravi kao alibi, kao ”socijalni partneri”.

Prije nekoliko dana SZOBU je napisao tekst za drugi broj Radničke beside, glasila radnika Brodotrogira. Hadžića smo za kraj pitali kakve su mogućnosti za jače povezivanje radnika Brodotrogira i Uljanika.

“Vrata i mogućnosti su širom otvorene. I ne samo s Brodotrogirom nego i sa 3. Majem. Bilo bi nam drago da se u svojim brodogradilištima radnici međusobno organiziraju, kao što smo i mi, radi svoje zaštite, a onda da se i među brodogradilištima, putem radničkih udruženja, složimo i zajednički nastupimo prema Vladi RH. Jer gledajući svatko u svoje dvorište, a svjedoci smo toga svi skoro na dnevnoj bazi, gubimo dan po dan i brodogradnju i radna mjesta”, zaključuje Hadžić.

Radnici Uljanika i Brodotrogira mogu jačom međusobnom suradnjom razmjenjivati informacije i davati konkretnu podršku jedni drugima, a zajedničkim nastupom i pojačati svoje pozicije u odnosu na lokalne i državne vlasti, uprave brodogradilišta i žute sindikate, koji očito ne rade u interesu radnika. Njihov prljavi savez pogoduje namjerama da se radna mjesta u brodogradilištima debelo smanje ili u potpunosti unište zarad interesa poduzetnika koji bi, umjesto industrijske namjene, lokacije na kojima se nalaze brodogradilišta iskoristili za investiranje u elitni turizam. Radnici bi jačom suradnjom postigli i veću medijsku vidljivost, i njihova borba bi zasigurno doprla i do većeg broja ljudi.

Radnici Uljanika svoj prvi važan korak učinili su krajem veljače osnivanjem Stožera, stoga ostali radnici sada moraju znati da imaju sagrađen bastion koji će im u narednim mjesecima borbe biti prijeko potreban. Što će biti brojniji, to će biti i čvršći.