Najnovija najava restrukturiranja HEP-a u sebi nosi sječu 1700 radnih mjesta koje je uprava u konzultacijama s privatnom konzultantskom kućom PwC označila suvišnima i nepotrebnima. Radnog i operativnog kadra u HEP-u zapravo fali, a opstojnost poduzeća ugrožavaju upravo politički postavljene uprave i menadžment koji već godinama rade na štetu HEP-a i javnog interesa čime otkrivaju karakter kapitalističke države.

Jedno od najvećih državnih poduzeća u Hrvatskoj – Hrvatska elektroprivreda – ponovno prolazi kroz proces restrukturiranja. Ovoga se puta radi o HEP – Operatoru distribucijskog sustava (HEP-ODS), najvećoj tvrtki-kćeri unutar HEP grupe s oko 7.500 zaposlenih. Plan restrukturiranja izložen je u opsežnoj analizi konzultantske tvrtke PricewaterhouseCoopers (PwC), čiji je sažetak nedavno iscurio u javnost. Ta se analiza, iako broji gotovo 1 000 stranica, temelji na vrlo jednostavnim pretpostavkama i slijedi već prokušane metode koje smjeraju pripremi ovog javnog poduzeća za njegovu eventualnu privatizaciju.

Iz HEP-ova strukovnog sindikata TEHNOS upozoravaju da uprava poduzeća “obmanjuje radnike i cjelokupnu javnost priopćenjima kako su radnici i sindikati detaljno informirani o restrukturiranju HEP-ODS-a te da na procesu radi HEP-ova struka.” Situacija je upravo suprotna: sve se izvodilo i dalje se izvodi pod oznakom tajnosti. “Na osnovu toga, ispada da najviši HEP-ov menadžment (postavljen od strane politike) i strana privatna kompanija PwC imaju ekskluzivno pravo određivanja sudbine hrvatske elektroenergetike, dok desetak tisuća radnika HEP-a i njihovi predstavnici predstavljaju sporednu stvar, samo broj (prekomjerni), i ne samo da ne mogu sudjelovati već za njih restrukturiranje mora biti stroga tajna”, ističe Denis Geto, predsjednik sindikata TEHNOS. Izgleda da su samo borbeni sindikati u ovoj nezavidnoj poziciji, s obzirom na to da je predsjednik Hrvatskog elektrogospodarskog sindikata, Dubravko Čorak, na HRT-u izjavio kako “može biti pojedinačnih nezadovoljstava kao i svagdje, ali projekt je nužnost”, jasno pokazujući da radnici HEP-a u ovom procesu ne mogu očekivati zaštitu svojih navodnih velikih sindikata.

Sprega privatnog i javnog u HEP-u vrlo jasno pokazuje karakter državnog vlasništva u kapitalizmu. Ono nikako ne može primarno biti serviser javnih potreba, već u najmanju ruku mora ući u tržišno natjecanje gdje profit postaje glavnim motivom i ključem za organizaciju poslovanja.

A čini se da će im upravo to i trebati jer se, naravno, kao glavni potez u okviru restrukturiranja navodi rješavanje oko 1700 radnika, od kojih bi oko 1200 trebalo biti poslano u prijevremenu mirovinu, a ostalima bi trebale biti ponuđene otpremnine. Tu se dakako ne radi o već godinama nabujalom upravnom i menadžerskom kadru. On je ionako postavljan po političkom ključu kako bi i pripremio teren za buduću privatizaciju poduzeća. Na udaru će se prije svega naći terenska i operativna radna snaga. To se da naslutiti i iz najave smanjenja terenskih jedinica poduzeća koje trenutno operativno pokrivaju radijus od 12 kilometara, a nakon procesa restrukturiranja smanjeni broj jedinica trebao bi pokrivati prostor radijusa više od 20 kilometara. Na taj način, smanjenje troškova radne snage pratit će i intenzivnija eksploatacija preostale radne snage, dvostruko povećavajući profit nauštrb kvalitete. Kako se sve to radi pod egidom “efikasnosti”, vrlo je jasno da za privatnu konzultantsku tvrtku i upravu javnog poduzeća efikasnost znači samo i jedino efikasnost eksploatacije i profita.

Iz TEHNOSA upozoravaju na posljedice takve politike: “TEHNOS, ali i kompletna HEP-ova struka, smatra upravo suprotno i već desetljećima upozorava da je zbog manjka radnika potrebno pojačano zapošljavanje na operativnim poslovima (prvenstveno montera, uklopničara i smjenskih radnika). Štetne posljedice ovakve kadrovske politike višestruke su i dalekosežne. Primjerice, sa sve manjim brojem smjenskih i stručnih radnika, čija se pak prosječna starost sve više povećava, nužno dolazi do preopterećenja i povećanog stresa među preostalim radnicima.” Ako se nastavi ovakva praksa, nadalje upozoravaju, nije ugrožena samo kvaliteta usluge, već i normalno funkcioniranje privredne infrastrukture u Hrvatskoj koja u velikoj mjeri ovisi upravo o HEP-u.

Osim toga, PwC-ova analiza najavljuje i outsourcing netemeljnih djelatnosti i izdvajanje djelatnosti opskrbe u zasebnu tvrtku-kćer. Outsourcing će vjerojatno značiti ulazak agencijskog rada u HEP, a daljnja fragmentacija HEP grupe olakšat će povećanje eksploatacije radne snage i otežati borbu i međusobno organiziranje radnika tog poduzeća. Takve prakse neopravdanog uvođenja vanjskog poslovanja u HEP ionako su već poznate i u području temeljnih djelatnosti. Unutar poduzeća dobro je poznato da se menadžerski sloj već duže vremena svojski trudi oko namještanja poslova vanjskim izvođačima od čega u svoj džep spremaju podeblje provizije. Takav se gubitak poslova, koji se, uzgred budi rečeno, u vanjskoj režiji izvode lošije i uz potplaćen rad, onda koristi kao opravdanje za otpuštanja i kao indikator za “neefikasnost” koja se izgleda jedino može popraviti još jačom eksploatacijom iznutra i još većim angažmanom poslovnih subjekata izvana.

Sprega privatnog i javnog u HEP-u vrlo jasno pokazuje karakter državnog vlasništva u kapitalizmu. Ono nikako ne može primarno biti serviser javnih potreba, već u najmanju ruku mora ući u tržišno natjecanje gdje profit postaje glavnim motivom i ključem za organizaciju poslovanja. Ipak, ono najčešće postaje robom za dražbu u rukama vladajućih elita. Denis Geto stoga opravdano zaključuje kako cijeli ovaj proces “izgleda kao smišljeni korak prema komadanju jedinstvenog sustava HEP-a i povećanoj financijskoj efikasnosti sa jedinim ciljem povećanja profita budućem privatnom vlasniku, nauštrb kvalitete opskrbe električnom energijom, zaposlenosti, države kao vlasnika, radnika (i njihovih obitelji) većom eksploatacijom i nižim plaćama, ukratko – cijelog društva.” Ako priča oko HEP-a i ne završi privatizacijom – na što upućuju sve tendencije i pripremne radnje – onda će on svakako postati ili ostati serviser privatnih interesa kroz namještene poslove te izdašne bonuse i provizije. A sve to bit će, naravno, nauštrb njegovih radnika i njegovih korisnika.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.