Zajedničkim priopćenjem SMH i SIKD su se i formalno svrstali protiv Stožera za obranu brodogradnje-Uljanik i Jadranskog sindikata koji ga podržava. Time su poslali jasnu poruku da su u sukobu radnici-Uprava na strani potonje. Napadi na Stožer redaju se zato što on još nije stao na noge i dovoljno ojačao pa protivnici vjeruju da ga se može slomiti sada, dok se razvija. Ovi podmukli napadi samo dokazuju kako su radnici Uljanika uradili dobru stvar osnovavši Stožer.

Nije prošlo ni mjesec dana otkako je dio radnika Uljanika osnovao Stožer za obranu brodogradnje – Uljanik, a već su se zaredali svi mogući protivnički napadi. Tako je na površinu izašla suradnja koja je godinama funkcionirala potiho, iza očiju javnosti. Sasvim korektno surađuju Uprava Uljanika, dva sindikata (SMH i SIKD), te gotovo svi lokalni mediji. Pritom imaju samo jedan cilj – uništiti Stožer dok još nije zadobio širu podršku, dok tek radi svoje prve korake i dok se sami osnivači Stožera još uče samoorganiziranju.

Spomenuta ekipa dobro zna da jednom kad Stožer za obranu brodogradnje ojača, da jednom kad zadobije podršku većine radnika i učvrsti svoje savezništvo s Jadranskim sindikatom (JS), radnici Uljanika će dobiti organizaciju koja će zaista braniti njihove, ali i interese lokalnog stanovništva, pa u konačnici i interese hrvatske brodogradnje.

Dosadašnji status-quo ne odgovara ni radnicima ni najvećem sindikatu Uljanika, JS-u. Svima ostalima, postojeća situacija savršeno odgovara. Istovremeno, oni strahuju od ponavljanja scenarija Stožera za obranu Rafinerije Sisak. Posljednjih godina sisački stožer pravi ‘probleme’ Vladi i INA-i jer jača radničku borbu do te mjere da je zaustavio ili barem usporio njihove planove za uništavanjem industrije nafte.

Uprava Uljanika itekako razumije da ojača li pulski stožer, to će značiti žestoku borbu i zaustavljanje raznih procesa u smjeru turizma koji su rezultat interesnih dogovora lokalne političke elite i ljudi koji vode Uljanik. S druge strane, SMH i SiKD dobro znaju da jačanje Stožera za obranu brodogradnje znači i suočavanje s njihovim vlastitim sindikalnim djelovanjem. Oni znaju da je Stožer zajedno s Jadranskim sindikatom već krenuo u preispitivanje tog i takvog sindikalnog djelovanja SMH i SiKD-a. Ne samo da to znači gubitak sadašnjih ionako loših pozicija ovih dvaju sindikata među radnicima, nego to znači i udar na položaj sindikalne birokracije. Ovdje nam radnici Stožera i JS-a u praksi pokazuju da sindikat nije loš ili dobar sam po sebi, nego isključivo po tome kakvo rukovodstvo ima. Činjenica je da su trenutna rukovodstva preostala dva sindikata u velikoj mjeri – antiradnička.

Uprava Uljanika itekako razumije da ojača li pulski stožer, to će značiti žestoku borbu i zaustavljanje raznih procesa u smjeru turizma koji su rezultat interesnih dogovora lokalne političke elite i ljudi koji vode Uljanik. S druge strane, SMH i SiKD dobro znaju da jačanje Stožera za obranu brodogradnje znači i suočavanje s njihovim vlastitim sindikalnim djelovanjem

Ako se to nije znalo ranije, onda je postalo jasno kad su sindikalna rukovodstva tih sindikata odustala od štrajka bez razmišljanja. Ovo im radnici, razumije se, nisu mogli oprostiti i od tog trenutka kako za radnike tako i za nas – jedino rješenje za ova rukovodstva jest njihova smjena.

Dakle, sve navedeno je natjeralo Upravu Uljanika i preostala dva sindikata na nikad užu suradnju, uz veliku asistenciju lokalnih medija.

Uprava je već poduzela određene korake preko svojih ljudi s nižih razina koji su već obavili razgovore sa stožerašima. Da ti razgovori nigdje ne vode jasno je iz dva razloga. Prvo, kako i sami radnici kažu, tamo se ni o čemu bitnom nije pričalo, već se radnike suptilno pokušavalo uvjeriti da odustanu od svoje borbe i da se urazume. Drugo, ovi razgovori će postati važni i odlučujući tek onda kad Stožer ojača, kad se konsolidira i kad prevlada postojeće napade sa svih strana.

Dva sindikata koja pomažu Upravi jučer, 21.3.2018., poduzela su vrlo bitan potez, čime su i formalno potvrdili na čijoj su strani. To priopćenje su prenijeli lokalni mediji, pa ga ovdje nećemo ponavljati. Osvrnut ćemo se samo na one točke koje ukazuju na njihovo antiradničko djelovanje.

Tako je za ove sindikate Stožer za obranu brodogradnje rezultat djelovanja ljudi „koji već mjesecima demonstriraju nekulturu, netoleranciju i politički ekstremizam…“. Osim što sindikati koriste svaku priliku da omalovaže Stožer, ovdje se obrušavaju na radnike da su nekulturni i da su politički ekstremisti. Zašto? Zato što je radnicima dosta uvijenog ponašanja ovih sindikata i to u trenucima kad su u pitanju ne samo Uljanik, ne samo lokalna zajednica koja se veže na Uljanik, nego i hrvatska brodogradnja! Zato što je radnicima dosta ovih sindikalnih predstavnika koji imaju obraza tako se ponašati nakon što su u zadnji čas u tajnosti otkazali štrajk!

Dalje se u priopćenju navodi izuzetno protivljenje što Jadranski sindikat, koji je za njih konačno postao neprijateljski u onom trenutku kad je podržao Stožer za obranu brodogradnje, „uvodi na sindikalne sastanke“ stožeraše i „na taj način onemogućava sindikalni rad“. Ne samo to, nego su radnici uz pomoć JS-a saznali tko je od sindikalnih lidera kako glasao i što je govorio u štrajkačkom odboru.

Za ova dva sindikata činjenica da radnici Uljanika trebaju znati u svakom trenutku što njihovi čelnici rade prilikom priprema za štrajk, „naprosto je neprihvatljiva“. Nama je neprihvatljiv upravo taj stav sindikata. Ako treba, ponovit ćemo i bezbroj puta, dok svima ne bude jasno – radnici imaju pravo znati i radnici moraju znati što rade njihovi predstavnici u svakom trenutku, a posebno kad se vrše pripreme za štrajk.

Za ova dva sindikata činjenica da radnici Uljanika trebaju znati u svakom trenutku što njihovi čelnici rade prilikom priprema za štrajk, „naprosto je neprihvatljiva“. Nama je neprihvatljiv upravo taj stav sindikata. Radnici imaju pravo znati i radnici moraju znati što rade njihovi predstavnici u svakom trenutku, a posebno kad se vrše pripreme za štrajk.

Nakon nekoliko odlomaka u kojima ova dva sindikata cinično ukazuju Jadranskom sindikatu da ima sve zakonske poluge za efikasno sindikalno djelovanje, pružaju mu ruku suradnje i izjavljuju da ako ovaj „počne raditi, od nas će imati svu podršku i aktivno učešće u svim iskrenim aktivnostima usmjerenim na borbu za interese i prava radnika.“

Od svih aktivnosti posljednjih mjeseci, možemo s pravom reći da je najiskrenija aktivnost Jadranskog sindikata bila njegovo priznanje i podrška novoosnovanom Stožeru za obranu brodogradnje – Uljanik. Upravo u tim trenucima, predstavnici ovih sindikata koja nude suradnju, uradili su sve što su mogli da izoliraju JS, a s njim onda i Stožer. Kakve god da je poteze JS povlačio ranijih mjeseci zbog kojih se možda i zamjerio nekim radnicima, on je učinio itekako ispravni potez stavivši se na raspolaganje Stožeru. S druge strane, kakve god poteze povlačili SMH i SIKD ranije, svojim ponašanjem uoči štrajka, oni su počinili sindikalno samoubojstvo. Da to nije bila slučajna aktivnost, nego svjesna politika, pokazuje i njihovo ustrajno neprijateljstvo prema radničkoj inicijativi.

Gotovo većinu priopćenja sasvim predano je objavio današnji broj Glasa Istre s bombastičnim naslovom „Facebook aktivisti posvađali sva tri sindikata u Uljaniku“. Politika omalovažavanja i ignoriranja Stožera za obranu brodogradnje nastavlja se ukazivanjem da radnici nisu sposobni inicirati daljnju borbu te se suočiti s lošim sindikalnim rukovodstvima i Upravom.

U današnjem je članku sindikalisti Šverku (SMH) dana još jedna prilika da pojasni misli iz priopćenja. Izjavio je sljedeće: „Suština je da su se naša dva sindikata dogovorila kako ne možemo biti taoci onog trećeg koji nam dovodi članove Stožera na sastanke! … Niti su predstavnici naša dva sindikata spremni prihvatiti da nam netko izvana suflira što i kako bi trebali raditi.“

Na ove napade i optužbe koje imaju za cilj, ponovimo to, u korijenu ugasiti Stožer i bilo kakvu radničku inicijativu za očuvanjem brodogradnje i radnih mjesta, javio se i sam Stožer svojim priopćenjem.

Radnicima je dosta uvijenog ponašanja ovih sindikata i to u trenucima kad su u pitanju ne samo Uljanik, ne samo lokalna zajednica koja se veže na Uljanik, nego i hrvatska brodogradnja! Zato što je radnicima dosta ovih sindikalnih predstavnika koji imaju obraza tako se ponašati nakon što su u zadnji čas u tajnosti otkazali štrajk!

Odmah su ukazali na činjenicu da je nakon što su SMH i SiKD izdali radnike i njihova radnička prava u siječnju, oni osnovali SZOBU „ne bismo li izbjegli sve zakulisne igre i prijevare sindikata i Uprave. Oni su razlog našeg postojanja.“

Također su jasno upozorili da su od samih početaka zvali ova dva sindikata na suradnju i razgovore. Od njih su najprije dobili osobnu podršku da bi im potom službeno okrenuli leđa i glasali protiv suradnje sa Stožerom. Tako djeluje ta ekipa.

Svoje priopćenje radnici Uljanika završili su pozivom Riječanima i Trogiranima da im se pridruže u daljnjoj borbi. Ovime su učinili vrlo značajan korak naprijed prema okupljanju radnika brodogradnje bez obzira iz kojeg brodogradilišta bili. Time su samo potvrdili da su se nazvali Stožer za obranu brodogradnje s razlogom, s ciljem da se udruže i s ostalim radnicima hrvatske brodogradnje i da učine onaj potez radničke solidarnosti i ujedinjenja koje ova dva sindikata nisu htjela.

Što se može očekivati ubuduće? Udružena borba SMH i SiKD-a te Uprave protiv Stožera i JS-a će se nastaviti i bit će intenzivnija. Zapravo, poučeni iskustvom sisačkog stožera, najveću borbu će Stožer voditi sa sindikatima i to sve do jednog trenutka, dok ne ojača, dok ne stasa. Jednom kad se to dogodi, ono što ostane od ova dva sindikata morat će se staviti na raspolaganje Stožeru jer drugog izbora neće imati. Međutim, od toga trenutka će se Uprava sve više angažirati na slamanju radničkog otpora, a ovisno o njenim rezultatima podršku će davati i lokalna politička elita. Sve će to nadgledati država koja će se otvoreno uključiti u ovaj sukob kad Stožer i JS uspiju oko sebe okupiti lokalnu zajednicu i ostale radnike kako Uljanika tako i drugih brodogradilišta, a protiv lokalnih elita i Uprave.

U tom smislu, za Stožer nema druge nego da se bori, da ostalim radnicima pokazuje put naprijed, da im pokazuje kako da se organiziraju i utječu na slamanje sindikalne birokracije. Za njega nema druge nego da ojača, da se postupno ali čvrsto izgrađuje, da se povezuje s lokalnim stanovništvom i radnicima, da komunicira s medijima. Stožeru je savršeno jasno da je borba za Uljanik i borba za 3. maj, za Brodotrogir, za Brodosplit. Zato je on i sve uporniji.

Ovo je sada najteži period za ovako mladu radničku inicijativu, u kojem protivnici udaraju sa svih strana, ne birajući sredstva. To znači samo jedno – Stožer za obranu brodogradnje – Uljanik je na dobrom putu i njegovo osnivanje je presudni iskorak za jačanje radničke borbe u hrvatskoj brodogradnji.