GIKIL: Uspješna blokada izvoza robe Radnici Gikila iz Lukavca odlučnom akcijom do brze pobjede

U gradu Lukavcu kraj Tuzle prošloga je tjedna izbio štrajk u firmi GIKIL radi neisplate jedne plaće, a radnici su kolektivnom akcijom osigurali njezinu brzu isplatu i u praksi pokazali kako se radništvo mora boriti za svoje interese.

Da je štrajk najučinkovitiji oblik borbe na radnom mjestu pokazali su prošli tjedan na terenu radnici tvrtke GIKIL d.o.o. (Global Ispat Koksna Industrija) iz Lukavca kraj Tuzle. Nakon što im uprava do kraja travnja nije isplatila cijelu plaću za ožujak, oni su u petak ujutro stupili u odlučan štrajk i blokirali izvoz robe iz poduzeća čime su upravu natjerali na hitru isplatu.

Štrajk je organizirala Sindikalna organizacija GIKIL, a u njemu je po dogovoru sudjelovalo oko 300 radnika od kojih je dio blokirao željezničku prugu.

“Postoji sporazum između uprave kompanije i sindikata o isplati plaća do kraja mjeseca za prethodni mjesec koji je u ovom slučaju prekršen, tako da je sindikat nakon dva dana kašnjenja dijela plaće odlučio stupiti u štrajk. Štrajk se ogledao u nesmetanom odvijanju proizvodnog procesa, ali dio radnika, negdje oko 100 ljudi, učestvovao je u fizičkom blokiranju teretnih izlaza koji su se ogledali u zabrani izlaza gotovih proizvoda, dok je ulaz materijala i roba kao i ostale posjete kompaniji bio nesmetan”, rekao nam je predsjednik Sindikalne organizacije GIKIL Mirsad Imamović.

Radnici su povukli ključan potez u vidu blokade protoka robe čime su kapitalu zadali izravan udarac. Uzdrmanoj upravi trebalo je svega nekoliko sati da radnicima isplati ostatak plaće, pa je štrajk okončan istog popodneva.

U GIKIL-u radi ukupno 1000 radnika (od toga je njih 800 u sindikatu), a ova je tvrtka, prema navodima s internetske stranice, glavni proizvođač metalurškog koksa u regiji. Bavi se i proizvodnjom te distribucijom sirovog benzola, sirovog katrana, amonijevog sulfata, mineralnog gnojiva itd. Također, GIKIL-ova Energana sa tri kotla i dvije parne turbine proizvodi tehnološku paru, električnu energiju te dekarboniziranu i demineraliziranu pitku vodu za građane Lukavca.

Proizvodnja koksa u Lukavcu počela je 1950-ih u okviru Koksno-Hemijskog Kombinata (KHK), poduzeća koje je ubrzo zauzelo važno mjesto na industrijskoj mapi socijalističke Jugoslavije. Nakon raspada SFRJ, KHK je ostao u stopostotnom državnom vlasništvu do 2001. kada je omogućen ulaz od 33 posto privatnog kapitala u obliku dionica. GIKIL je nastao na temeljima KHK-a, a danas je u mješovitom vlasništvu države i stranog investitora.

Radnici su povukli ključan potez u vidu blokade protoka robe čime su kapitalu zadali izravan udarac. Uzdrmanoj upravi trebalo je svega nekoliko sati da radnicima isplati ostatak plaće, pa je štrajk okončan istog popodneva.

“GIKIL je kompanija koja je osnovana 2004. godine ugovorom o partnerskom odnosu Vlade Tuzlanskog kantona i britanske kompanije GSHL, u omjeru 70:30 posto udjela u vlasničkom kapitalu, gdje je upravljanje u omjeru 51:49 u korist inostranog partnera. Ovakav odnos u upravljačkim strukturama rezultat je obaveze stranog investitora da izvrši uplatu dodatnog kapitala koju još uvijek nije izvršio, zbog čega se vodi spor između Vlade TK i stranog investitora”, objašnjavaju nam iz sindikata.

Kompanija GSHL pripada multinacionalnoj tvrtki ArcelorMittal, trenutno najvećem proizvođaču čelika na svijetu, a upravo je ArcelorMittal jedan od glavnih kupaca GIKIL-ovih proizvoda. Iako imaju kolektivni ugovor (što je danas sve veća rijetkost) i plaće veće od prosjeka Federacije BiH, GIKIL-ovi radnici nemaju nikakve uvide u financijsko poslovanje firme, tako da postoje mnoge sumnje u novčane tokove. U prošlotjednoj izjavi za portal Klix, jedan radnik je kazao sljedeće: “Fabrike rade punim kapacitetom, a sav novac od zarade odlazi Arcelor Mittalu. Sad je došla situacija da se novac ‘pere’ putem Arcelor Mittala. Mi već 15 godina upozoravamo Vladu TK da se nešto mora riješiti. Ovo je pljačka stoljeća…”.

Od sindikata saznajemo da je 2010. već bio organiziran identičan štrajk sa isto tako brzim uspjehom, a dio radnika je 2015. na nekoliko sati blokirao magistralu Tuzla-Doboj kako bi se upozorilo na katastrofalno stanje u firmi uzrokovano kriminalnim upravljanjem ArcelorMittala. Prošlotjedni štrajk očit je dokaz da radnički otpor i energija u GIKIL-u nipošto nisu zamrli.

Brza pobjeda radnika GIKIL-a može služiti kao primjer svim radnicima kako se brzo i efikasno organizirati u borbi za svoje neposredne interese. Osim što pokazuje važnost sindikalnog organiziranja, ovaj štrajk bio je i pravovremen. Za razliku od mnogih radnika koji u štrajk stupaju tek nakon neisplate nekoliko plaća, radnici GIKIL-a to nisu dozvolili, već su reagirali odmah nakon neisplate prve. Također, oni su blokadom izvoza robe pokazali moć i važnost svoje klasne pozicije u procesu kapitalističke proizvodnje i distribucije. Nedavno su u Banja Luci na isti način – blokadom pruge i obustavom željezničkog prometa – priprijetili radnici Željeznica Republike Srpske što je izazvalo ubrzanu reakciju predsjednika Milorada Dodika koji im je odmah osigurao isplatu jedne plaće.

Dakle, radnici GIKIL-a i Željeznica RS su na svojim radnim mjestima pokazali što mogu kada istupaju kolektivno kao klasa, a upravo njihov borbeni duh može razbuditi ono radništvo kojem danas fali elana, samopouzdanja i vjere u kolektivnu akciju.

Konačno, kao što štrajkovima utječu na odluke vlastitih uprava, ujedinjeni radnici masovnim štrajkovima mogu utjecati na odluke vlada. Takve promjene ne dolaze preko noći, ali važno je uočavati društveni potencijal kojeg radnička klasa nosi u sebi. To posebno vrijedi za nadolazeću generaciju ljevice koja svoju ulogu mora definirati kao društveno-politički izraz interesa radničke klase kao glavnog nositelja društvene promjene i izlaza iz postojeće bijede.