Aktualna pandemija koronavirusa iz dana u dan odnosi tisuće ljudskih života, te pokazuje svu slabost imuniteta kapitalističke ekonomije i privatnog vlasništva u zdravstvu i farmaceutskoj industriji. Dok se nad svjetskom ekonomijom nadvija nova kriza, postavlja se pitanje koji su stvarni uzroci krize i dodatno – koji su uzroci globalnog širenja koronavirusa, te pojave tolikog broja virusa zadnjih desetljeća.

U trenutku pisanja ovog članka, opasni smrtonosni virus COVID-19 odnio je preko 95.000 ljudskih života diljem planeta. Koronavirus prodro je duboko u organizme vodećih svjetskih država i razotkrio svu bolest i nemoć toliko hvaljene neoliberalne, tržišne ekonomije. U navali opće panike, vlade donose hitne intervencionističke mjere, čak i prilično radikalne, poput nacionalizacije svih zdravstvenih ustanova u Španjolskoj. Svima je jasno da se protiv ovakve pandemije može boriti jedino sustav javnog zdravstva, koje se, pogođeno višegodišnjim mjerama štednje i privatizacijom, nalazi u nezavidnom položaju. Medicinske sestre i doktori u bolnicama diljem svijeta ulažu nadljudske napore kako bi obuzdali ovaj virus i spašavali živote ljudi.

Uslijed stagnacije ekonomskih aktivnosti, već sada znamo da je pred nama nova svjetska ekonomska kriza, iako još ne možemo predvidjeti njezine razmjere. Ono što zasad možemo utvrditi jesu uzroci te krize, kao i uzroci globalnog širenja pandemije. U oba slučaja, odgovor je isti – kapitalistički način proizvodnje. U tekstu pred nama pojasnit ćemo uzročno-posljedičnu vezu privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, ekonomske krize i pandemije koronavirusa. Počnimo od uzroka gospodarske krize.

NAJAVE RECESIJE 2019.

Sljedeći svjetske lidere, i hrvatski političari već sada ističu kako je uzrok nove gospodarske krize koronavirus. Međutim, mnogi pokazatelji iz prošle godine vode nas zaključku kako je koronavirus samo poticatelj, ali ne i stvarni uzročnik krize. Drugim riječima, kriza bi se dogodila i bez ovog opasnog virusa. Naime, prošle godine, prije pojave koronavirusa u prosincu, nastupio je ozbiljan pad proizvodnje u njemačkoj autoindustriji i industriji strojeva, uz najave masovnih otpuštanja, u švicarskoj “MEM industriji” (elektrotehnika i strojarstvo) narudžbe su pale za 15 posto itd. Na tragu toga, i domaći ekonomisti i poduzetnici upozoravali su da je recesija pred vratima. U rujnu 2019. američka centralna banka (FED) morala je upumpati 53 milijarde dolara bankama i spuštati ključnu kamatnu stopu na 1,75 posto. Članak Erica Toussainta od 25.9.2019. ne dvoji da će nastupiti nova kriza, već je samo pitanje trenutka kada će nastupiti. Svjetska ekonomija nije ništa naučila od zadnje krize 2008., a toliko očekivani Treći bazelski sporazum (Basel III) još uvijek se nije održao, već se uporno prolongira, prema zadnjim podacima za siječanj 2022. Iako bi trebao obuzdati i strogo regulirati bankarske aktivnosti, koje su na krilima prethodna dva bazelska sporazuma (Basel I iz 1988. i Basel II iz 2004.) zaglavile u teške i po društvo opasne spekulacije, Basel III zasada je izrazito mlak. Prema podacima iz dosadašnjih pregovora, bankama će i dalje ostati širok prostor za nastavak opasnih spekulativnih operacija poput bankarstva u sjeni (shadow banking) ili izvanbilančnog bankarstva (off-balance sheet). Povećanje obavezne stope redovnog osnovnog kapitala (CET1) sa 2 posto na 4,5 posto neznatno je, posebice zato što ostaje mogućnost namještanja stvarnog stanja putem rizikom ponderirane aktive. Tom metodom banke mogu prikazivati da stoje stabilnije nego što zaista stoje.1

Prema tome, stvarni uzrok krize pred nama je sam kapitalizam, dok je koronavirus njezin povod. Ali, čak i da načas prihvatimo obmanu da je uzrok ove krize pandemija koronavirusa, ostaje pitanje što je uzrok same pandemije? Je li se pandemija ovog virusa mogla spriječiti? Ako je, zašto nije? I dodatno – otkuda se uopće pojavio ovaj virus? U opširnom tekstu punom službenih izvora, Joe Attard daje odgovore na ova pitanja. Krenimo od uzroka same pandemije.

PROFITNA ORIJENTIRANOST FARMACEUTSKIH KORPORACIJA

U protekla dva desetljeća, izbijalo je mnoštvo virusa i zaraza poput Sarsa, Mersa, Ebole itd. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kažu da je između 2011. i 2018. u svijetu zabilježeno više od 1400 različitih epidemija. Prema riječima američkog znanstvenika Jasona Schwartza sa sveučilišta Yale, koronavirus je blisko povezan sa Sarsom. Schwartz je početkom veljače ove godine kazao kako 2004. nije trebalo napuštati znanstveno istraživanje o cjepivu protiv Sarsa, budući da bismo danas mogli imati mnogo više znanja koje bi se moglo primjenjivati u pronalasku cjepiva protiv (Sarsu bliskog) koronavirusa. Identičnog je mišljenja i francuski mikrobiolog Bruno Canard. Ovako je koronavirus zatekao svijet nespremnim, a utrka za pronalaskom cjepiva tek je otpočela, što znači da će se na cjepivo morati čekati još neko vrijeme. Zašto Sars i slične zaraze nisu alarmirale farmaceutske kompanije da ulažu više sredstava u istraživanje i razvoj? Odgovor na ovo pitanje daje sama logika tržišne ekonomije – zato što istraživanje nije profitabilno. Naime, vodeće svjetske farmaceutske kompanije (Johnson & Johnson, Bayer, Pfizer, Novartis itd) nalaze se u privatnom vlasništvu, te svoje poslovanje baziraju na prodaji postojećih lijekova po napuhanim cijenama (pr. skandal sa Daraprimom 2015.) i gomilanju patenata. Iako se radi o najbrže rastućoj i najprofitabilnijoj svjetskoj industriji uopće, istraživanje i razvoj nisu na listi njihovih prioriteta, pa novi lijekovi dolaze uz potpune ili djelomične državne subvencije.

Zašto Sars i slične zaraze nisu alarmirale farmaceutske kompanije da ulažu više sredstava u istraživanje i razvoj? Odgovor na ovo pitanje daje sama logika tržišne ekonomije – zato što istraživanje nije profitabilno.

Tako je i privatna američka biotehnička tvrtka Moderna Inc. u veljači isporučila cjepivo namijenjeno testiranju koronavirusa u suradnji s američkim Nacionalnim institutom za alergije i zarazne bolesti (NIAID). Nedavno je objavljeno i kako će tvrtka Johnson & Johnson i Agencija za napredna biomedicinska istraživanja i razvoj (BARDA) zajedno izdvojiti milijardu dolara za financiranje istraživanja i klinička ispitivanja čiji je cilj pronalazak cjepiva protiv koronavirusa. I kada stigne cjepivo, krenut će utrka privatnih kompanija oko prava na proizvodnju i distribuciju, budući da one imaju potrebne sirovine. Krupna farmaceutska industrija, koja na svjetskom tržištu drži apsolutni monopol i jedina može financijski podnijeti teret skupih istraživanja, već se godinama nalazi u „inovacijskoj krizi“: raste profit, ali ne i broj novih lijekova i cjepiva. Pokušaji da se pokrenu javna, državna istraživanja bezuspješna su radi blokade od strane lobija krupnog farmaceutskog kapitala. Primjerice, prije izbijanja pandemije koronavirusa, svjetska javno-privatna koalicija CEPI (Coalition of Epidemic Preparedness Innovations) prikupila je 750 milijardi dolara za financiranje istraživanja za razvoj cjepiva protiv novih bolesti. U ovom prikupljanju sudjelovale su neke države (Japan, Njemačka, Kanada, Australija, Norveška), kao i privatni donatori poput Billa Gatesa. Međutim, CEPI nije uspio uvjeriti krupne kompanije da se uključe kao partneri, jer su potonji inzistirali na znatnom udjelu u profitu te patentnim, vlasničkim pravima. Inicijalna ideja, prema kojoj bi sve zemlje svijeta imale jednak pristup cjepivima, a koju su posebno pozdravili Liječnici bez granica, na kraju je stopirana jer su se velike kompanije (Johnson & Johnson, Pfizer, Takeda) tome usprotivile. U ožujku 2019., Liječnici bez granica uputili su CEPI-ju protestno pismo.

ODGOVORNOST KAPITALISTIČKIH DRŽAVA

U pravovremenom sprečavanju širenja zaraze nisu se proslavile ni kapitalističke države. Na upozorenja stručnjaka o nužnosti uspostave preventivnih mjera, državni lideri su se uglavnom oglušivali, budući da bi takve mjere (zatvaranje granica, javnog prijevoza i sl.) štetile interesima kapitala. Kad je svima bilo jasno da je vrag odnio šalu, države su krenule u primjenu preventivnih mjera, ali se i dalje ne usuđuju narediti kapitalu čija proizvodnja nije od esencijalne važnosti da zatvori pogone. Time se još jednom pokazala klasna narav današnjih država kojima je profit ispred zdravlja stanovništva. Ne treba zaboraviti da u kapitalizmu država ne određuje pravila ponašanja kapitalu, već obratno – kapital državi. Međutim, takvi ustupci kapitalu prouzročili su valove klasne borbe u obliku spontanih štrajkova od SAD-a, Francuske, Španjolske, Italije, Srbije itd. Uzmimo za primjer Italiju, zemlju koju je koronavirus strašno pogodio. Nakon čitavog niza spontanih radničkih štrajkova diljem zemlje, talijanski premijer Giuseppe Conte najavio je 21. ožujka da će sve tvornice koje nisu od esencijalne važnosti morati obustaviti rad do daljnjega. Šefovi talijanskog kapitala okupljeni u savez Confindustria na ovo su reagirali burno, te su stali vršiti pritisak na vladu, kazavši kako će time izgubiti milijarde i kako će burza doživjeti kolaps. Conte je ubrzo povukao odluku, što je klasnu borbu u Italiji dodatno razbuktalo.

Odgovor na pitanje koji su uzroci globalnog širenja i pandemije koronavirusa jest – kapitalističko privatno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju, u ovom slučaju posebice nad farmaceutskom industrijom. Farmaceutski krupni kapital ne prepoznaje važnost ulaganja u istraživanja i razvoj cjepiva, a u stanju je i blokirati takve pokušaje ako se ne poklapaju s njegovim profitnim interesima. Drugi uzrok širenja bilo je podcjenjivanje virusa od strane vlada kapitalističkih država, a na naplatu su stigle i višegodišnje mjere štednje na području zdravstva. Posljednje pitanje koje nam se nameće prije zaključka jest – koji su uzroci pojave samog koronavirusa?

KINESKI INTENZIVNI UZGOJ

Vjeruje se kako je virus COVID-19 prenesen od životinje na čovjeka krajem prošle godine u kineskom gradu Wuhanu, središtu provincije Hubei (sličnim putem je 2002. prenesen i Sars, također u Kini). Međutim, prijenos ovakvih virusa nipošto ne spada pod kakve „prirodne zakone“, već je uvjetovan određenim načinom proizvodnje. Rapidna kapitalistička proizvodnja i uništavanje okoliša zasigurno doprinose broju i opsegu samih virusa. Naime, stotine patogena (Ebola, Zika, HIV, Mers itd.) koji se pojavljuju u Aziji i Africi dolaze uglavnom od divljih životinja (čimpanze, šišmiši, cibetke…). Masovna sječa šuma i urbano-cestovna ekspanzija uništavaju prirodna staništa mnogih životinja čime one dolaze u sve bliži kontakt s ljudima. Mikroorganizmi koji sasvim bezopasno žive u tijelima tih životinja prenose se na čovjeka u čijem organizmu izazivaju poremećaje i opasnost od smrti. Mjesta gdje se ovi opasni mikrobi sreću jesu kineske tržnice (wet markets), na kojima se primjerice hrpe šišmiša tiska u skučenim kavezima, ali i masovne tvorničke farme, uključujući i monokulturne. Nipošto ne treba čuditi da je upravo Kina zemlja u kojoj se javljaju mnogi virusi, budući da se ta zemlja zadnjih 30-ak godina prebacila na rapidnu poljoprivrednu proizvodnju na kapitalističkim osnovama.

Nipošto ne treba čuditi da je upravo Kina zemlja u kojoj se javljaju mnogi virusi, budući da se ta zemlja zadnjih 30-ak godina prebacila na rapidnu poljoprivrednu proizvodnju na kapitalističkim osnovama.

Po uzoru na SAD, Kina je krajem 1980-ih i 1990-ih krenula stopama kapitalističke modernizacije i konsolidacije agrobiznisa u provincijama poput Guangdonga, gdje je 1997. zabilježen prvi slučaj ptičje gripe (virus H5N1). To je podrazumijevalo intenzivne tehnike uzgoja od strane krupnog prehrambenog kapitala, uz slabe državne regulacije, što je dovelo do ekonomskog uništenja mnogih sitnih poljoprivrednika i njihove masovne migracije u gradove. U gusto naseljenim provincijama poput Hubeia, opasnost zaraze izrazito je visoka, a na spomenutim tržnicama hrane se uglavnom siromašni stanovnici. Krupne korporacije, poput tajlandskog Charoen Pokphanda, nametnule su se kao monopolisti na kineskom tržištu, a njihove tehnike uzgoja peradi izrazito su okrutne po same životinje, kao i opasne po pitanju širenja zaraze u skučenim kavezima njihovih velikih farmi.

ZAKLJUČAK

Američki epidemiolog Larry Brilliant, znanstvenik koji se istaknuo u borbi protiv velikih boginja u 20. stoljeću, svojedobno je izjavio kako se pojave virusa ne mogu izbjeći, ali njihova širenja mogu. Međutim, pokazuje se da unutar kapitalizma ni širenja nije moguće spriječiti, budući da farmaceutska oligarhija drži monopol nad sredstvima za proizvodnju, te određuje prioritete oko ulaganja. Države i međunarodne zdravstvene organizacije nemoćne su pred krupnim kapitalom jer su se korporacije nametnule kao gospodari tržišta, kao gospodari ljudskih sudbina. U rujnu prošle godine poseban odbor Svjetske zdravstvene organizacije GPMB izdao je upozorenje kako postoji mogućnost rapidnog širenja smrtonosne pandemije koja bi mogla usmrtiti 50 do 80 milijuna ljudi. Američka novinarka Laurie Garrett, autorica nekoliko značajnih znanstvenih knjiga o virusima i globalnom zdravstvenom sustavu, pozdravila je njihov napor, ali istovremeno izrazila sumnju u mogućnost promjena jer se političke i poslovne elite već godinama oglušuju na takve apele.

Aktualna pandemija koronavirusa načela je slabašan imunitet kapitalističke ekonomije i razotkrila čitav lanac trulih veza – od poljoprivrede i prehrambene industrije, do farmaceutske industrije i zdravstvenog sustava. Razvlaštenje farmaceutskog kapitala te podruštvljenje zdravstvenog sustava nameću se kao imperativi čovječanstva. Uz proizvodnju lijekova, prioriteti moraju biti zajednička istraživanja i razvoj novih cjepiva i lijekova, te javne i svima jednako dostupne zdravstvene usluge, a ne profiti korporacija. Umjesto daljnjeg uništavanja okoliša i brutalnih tehnika masovne proizvodnje hrane (koja se masovno i baca!), treba nam socijalistička ekološko-energetska tranzicija.

Konačno, treba nam svjetska ekonomija bazirana na planskim i demokratskim principima suradnje svih naroda, koja se ravna prema potrebama ljudi u suživotu sa biljkama i životinjama, a ne prema slijepim zakonima i diktatima tržišta. Osim što ciklički uzrokuje krize, tržišna ekonomija postaje i sve opasnija po zdravlje ljudi i čitavog ekosustava.

Neka poziv talijanskih radnika upućen radnicima svih zemalja svijeta bude signal korjenitih društvenih promjena i ujedinjenja svih društvenih snaga u borbi protiv kapitalizma!

  1. Vidi više u: Eric Toussaint, Bankocracy, 2017., str. 91-105.