Uprava Hrvatske lutrije ovaj se mjesec odlučila na potpunu cenzuru sindikalnih glasila čime nastoji spriječiti nastojanja borbenog sindikalizma u jasnoj artikulaciji radničkog nezadovoljstva. U razgovoru sa sindikalnim povjerenikom RSRH Marijem Jukićem saznajemo o aktualnim događanjima koji, između ostaloga, pokazuju i kako izgleda radnički položaj u jednoj firmi u vlasništvu kapitalističke države.

Posljednji tekst na našem portalu o položaju radnika Hrvatske lutrije (HL) napisan je početkom studenog, i tada smo pisali o raznim vrstama opstrukcije sindikalnog rada od strane Uprave. U međuvremenu, Uprava se odlučila na dodatno zaoštravanje odnosa prema sindikatu RSRH, a u tekstu se vrijedi osvrnuti i na radničke skupove održane proteklih tjedana. Tim povodom razgovarali smo s Marijem Jukićem, povjerenikom Republičkog sindikata radnika Hrvatske (RSRH) u Hrvatskoj lutriji.

Nakon što je krenula ograničavati distribuciju radničkih glasila, Uprava HL-a ovaj se mjesec odlučila na krajnje sredstvo – potpunu blokadu i cenzuru.

“Prvo su prije tri mjeseca ukinuli pristup cirkularnom mailu bez ikakve prethodne obavijesti, onda su tiskano izdanje Sindexpressa ograničili na jednu stranicu mjesečno, da bi je ovaj mjesec konačno ukinuli do kraja. Lutrija je ukidanje distribucije Sindexpressa obrazložila potrebom za smanjenjem troškova, ali to je smiješno. Očito se prepoznaju u tome što pišemo i to ih boli, pa žele spriječiti protok takvih informacija prema radnicima. Sindexpress se distribuirao na 350 prodajnih mjesta diljem cijele zemlje, i radnici su u njemu prepoznali glasilo u kojem se otvaraju važne teme te su se povratno javljali. Uprava je shvatila da se radničko nezadovoljstvo počelo artikulirati, i odlučili su tome stati na kraj. Mi ćemo toj zabrani doskočiti tako što ćemo naše glasilo ubuduće slati u vlastitoj režiji”, kaže nam Jukić.

Opća ocjena skupa radnika HL jest da se, umjesto konstruktivnog socijalnog dijaloga, sve odvija po načelu “baba šumom, deda drumom”. Uprava odbija priznati najčešće zamjerke na stanje u društvu koje joj iznose sindikati.

Izlika Uprave HL-a o navodnim smanjenjima troškova nije samo suspektna, već i potpuno besmislena budući da živimo u vremenu internetske komunikacije. Slanje sindikalnog glasila putem maila (elektroničke pošte) nikoga ne košta ni lipe. Očito je Uprava odlučila ušutkati glas borbenog sindikalizma, odnosno prekinuti protok informacija između samih radnika.

Kako Uprava reagira na konkretna pitanja radnika i sindikalista uživo moglo se vidjeti proteklih tjedana na godišnjim skupovima radnika. U organizaciji Radničkog vijeća, bili su organizirani radnički skupovi po regijama (Osijek, Sisak, Rijeka, Split, Zagreb), na kojima su sami radnici mogli Upravu pitati što ih zanima, tj. iznijeti svoje kritike i prijedloge.

“Budući da smo ograničeni na tri pitanja, na radničkim skupovima sam postavljao tri najvažnija pitanja – o osnovici plaće, pravilnom obračunu putnih troškova te o nivelaciji koeficijenata. S obzirom da je na zadnjem skupu u Zagrebu 13. prosinca predsjednik Uprave Mario Musa izložio izvješće o stanju društva i rekao “brojke su jako dobre, brojke govore same za sebe”, pitao sam hoće li s obzirom na odlične poslovne rezultate doći do porasta osnovice za plaću za zaposlenike, odnosno u najmanju ruku do povratka osnovice na razinu iz 2012. godine. Musa je odgovorio da definitivno jesu za povećanje osnovice, ali ne kroz fiksni nego kroz varijabilni dio. Međutim, varijabilni ili stimulativni dio plaće nema veze sa osnovicom, dakle odgovor je promašen. Što se tiče putnih troškova, Musa je kazao kako je u prošlosti bilo određenih manipulacija s mjestom prebivališta, odnosno zloupotreba oko izračuna putnih troškova, pa se tu do uređenja sustava ništa ne može. Ukoliko tvrtka sumnja na neke manipulacije s prijavljenim mjestom prebivališta trebala bi to, kao i ostale tvrtke, istražiti, a ne da zbog pojedinaca trpe svi zaposlenici. Osim toga neprihvatljivo je da budemo kolateralne žrtve neuređenog sustava tj. da se loptica prebacuje na državu. Konačno, prodajna mreža HL je toliko razgranata i raširena da bi uz optimalni raspored radne snage svatko mogao raditi u krugu od tridesetak kilometara. Ni s odgovorom oko koeficijenata, prema kojem se navodno nagrađuje izvrsnost, se ne možemo složiti jer smatramo da se viši koeficijenti dodjeljuju po kriteriju podobnosti, a ne sposobnosti. Osim toga nerijetko se događa da osobe koje se tek zaposle u HL odmah u startu dobiju veći koeficijent no zaposlenici koji godinama već rade taj posao”, smatra Jukić i dodaje kako je zagrebački skup radnika pokazao disfunkcionalnost socijalnog dijaloga u firmi.

“Opća ocjena skupa radnika HL jest da se, umjesto konstruktivnog socijalnog dijaloga, sve odvija po načelu “baba šumom, deda drumom”. Uprava odbija priznati najčešće zamjerke na stanje u društvu koje joj iznose sindikati, a to su: nejednak tretman prema svim zaposlenicima, klijentelizam, raskorak između porasta prihoda i pada radničkih plaća, razinu socijalno-materijalnih prava koja nije usklađena s trenutnim financijskim stanjem društva itd.”

Ni skupovi u drugim gradovima ne ostavljaju bolji dojam – radnici se suočavaju sa suhim, administrativnim odgovorima.

“Na radničkom skupu u Sisku bilo je nekoliko borbenih nastupa radnika koji su Upravu pitali neka konkretna pitanja, nabrojali stvari koje ih muče, ali predsjednik Uprave ili njegov zamjenik Eugen Sunara na takva pitanja daju birokratske odgovore kao što je “razmotrit ćemo”, i onda po običaju od toga ne bude ništa. Za razliku od skupa u Sisku, skupovi u Rijeci i Osijeku prošli su bez većeg interesa radnika za postavljanjem pitanja Upravi. Netko bi pomislio da su radnici zadovoljni stanjem u društvu, međutim prava je istina da su rezignirani i naviknuti na to da im se daju uopćeni odgovori na postavljena pitanja, te da je neki aktivniji angažman na radničkim skupovima besmislen”, govori Jukić.

Izlika Uprave HL-a o navodnim smanjenjima troškova nije samo suspektna, već i potpuno besmislena budući da živimo u vremenu internetske komunikacije. Slanje sindikalnog glasila putem elektroničke pošte nikoga ne košta ni lipe.

Aktualan problem na relaciji RSRH-Uprava jest i nedavni otkaz radnici Anđeli Grgat koji sindikat smatra potpuno nezakonitim. Radi se o navodnom kršenju pravilnika budući da radnica nakon smjene nije stigla uplatiti polog u banku. Nekad su u HL-u polog kupile zaštitarske firme i vozile ga u banku, a danas to moraju nakon smjene raditi sami prodavači.

“Na skupu u Splitu sam pitao Musu, koji je otkaz i potpisao, zašto nije uzeo u obzir pismo našeg sindikalnog odvjetnika u kojem se osporava zakonitost tog otkaza , te zašto se Lutrija uopće dovodi u situaciju da njeni zaposlenici podižu tužbe protiv nje i u većini slučajeva ih na sudu i dobivaju, kao što je presuda oko pljački u Slavoniji. Musa se hladno pozvao na pravilnik o sankcioniranju, na što sam mu ja odgovorio da u tome i jest problem – što se nije postupilo u skladu s tim pravilnikom. U njemu stoji sljedeće: ako zaposlenik ne uplati polog na vrijeme, zove ga služba za računovodstvo i upozorava zaposlenika da mora uplatiti polog. Ukoliko on to uradi isti dan, stvar je riješena. Ako ne uplati isti dan, postoje sumnje da je novac otuđen i šalje se interna kontrola. Međutim, interni kontrolor je slučajno došao taj isti dan i uvjerio kolegicu da ne uplaćuje isti dan. Budući da sama nije upoznata s pravilnikom i da je vjerovala kontroloru kao autoritetu, ona ga je poslušala i uplatila sljedeći dan u 8 ujutro. I radi toga je dobila otkaz. Najgore od svega jest što je ranije bilo slučajeva gdje su neki zaposlenici zaista uradili stvari radi kojih su trebali dobiti otkaz, ali im je progledano kroz prste jer su imali neku vezu”, smatra Jukić.

U RSRH smatraju da je način funkcioniranja HL-a u potpunoj opreci sa onim kakvim se HL nastoji prikazati u javnosti i kakav image želi izgraditi.

“U internim novinama HL za mjesec prosinac navedeno je da je HL tijekom 10. konferencije o društveno odgovornom poslovanju potpisala Povelju o raznolikosti. Riječ je o projektu koji je Europska komisija pokrenula 2010. godine, a koji promiče nediskriminaciju i jednake mogućnosti. Uzimajući u obzir sve ranije prethodno navedeno, počevši od toga da se u HL napreduje isključivo po načelu podobnosti, a što se najbolje može ilustrirati činjenicom da se na novootvorene poslove sa visokom stručnom spremom dovode kadrovi izvan poduzeća, a pritom se zaobilaze ljudi koji rade u lutriji na radnom mjestu prodavača, a imaju fakultet, ili čak dva završena fakulteta, zatim time da ne postoje transparenti kriteriji kako se napreduje unutar raspona koeficijenata, i u konačnici time da se nekome tolerira višekratno kršenje pravilnika koje bi trebalo rezultirati otkazivanjem ugovora o radu, a nekome se otkaz daje za znatno benignije propuste. Društveno odgovorno poslovanje osim odgovornosti prema igračima ima i dimenziju odgovornosti prema svim ostalim dionicima, a tu su naravno i zaposlenici, međutim u HL je ta društvena odgovornost firme prema zaposlenicima gurnuta u zapećak. Mi kao sindikat tome svjedočimo svakodnevno. Sve je više zaposlenika koji su ogorčeni na diskriminaciju na radnome mjestu, te od nas kao sindikata traže zaštitu i pravnu pomoć. Iskreno se nadam da će nakon pristupanja povelji HL promijeniti diskriminatorne prakse koje primjenjuje, no poučeni dosadašnjim iskustvom i uvriježenim, duboko ukorijenjenim načinom kako funkcioniraju određene stvari u HL moram priznati da sam vrlo skeptičan. Pretpostavljam da pristupanje povelji o raznolikosti za potpisnike nosi određene obaveze, te da se ne može svaki poslodavac, bez obzira na svoj odnos prema zaposlenicima u promidžbene svrhe hvaliti da je potpisnik povelje o raznolikosti. Ukoliko HL bude nastavila s određenim diskriminatornim praksama prema svojim zaposlenicima bit ćemo prisiljeni informirati o tome udrugu Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj (HR PSOR) koja je svojevrsni promotor Europske povelje o raznolikosti u Hrvatskoj. Raskorak između prave organizacijske mikroklime u HL i slike koja se nastoji prezentirati javnosti je gotovo orvelijanski”, govori nam Jukić.

Od lutrijske plaće se još može nekako živjeti u provinciji, ali život u većim gradovima sa tom plaćom je uistinu težak. Tome svjedočimo iz prve ruke jer nam se sve više članova obraća sa zahtjevima za beskamatne financijske pozajmice, a glavnina njih je iz Zagreba ili Splita.

Konačno, primjer Hrvatske lutrije pokazuje da ni radnici tvrtke u državnom vlasništvu ne uživaju nikakve pogodnosti – ne osjećaju plodove rasta profita firme (iako su upravo oni svojim radom taj profit stvorili), nemaju nikakav utjecaj na poslovne i strateške odluke. Dapače, mnogi krpaju kraj s krajem i traže od sindikata pozajmice, dok tvrtkom upravlja birokratski aparat kapitalističke države.

“Spor rada i kapitala nastaje uvijek oko raspodjele dobiti. Hrvatska Lutrija je primjer da i državni kapitalizam može biti podjednako okrutan i grabežljiv kao i privatni kapitalizam. Na skupovima u Sisku i Zagrebu Uprava se pohvalila da je prosječna plaća prodavača u HL porasla za 2.4 posto u prvih devet mjeseci tekuće godine u odnosu na prošlu. No, uzme li se u obzir da je u promatranom razdoblju i stopa porasta troškova života iznosila preko 2 posto unatoč malenom nominalnom povećanju plaće do realnog povećanja nije došlo. Nekad smo imali odredbu u kolektivnom ugovoru da se plaća usklađuje dva puta godišnje sa indeksom porasta troškova života. To je nažalost ukinuto, ali ćemo se boriti da se ponovno ugradi u novi kolektivni ugovor. Također, ove godine je za prvih devet mjeseci uplaćeno u korist državnog proračuna (vlasnika) preko 267 milijuna kuna, a za isto razdoblje prošle godine 222 milijuna kuna, što je rapidan porast od 20 posto. Dok država ubire znatno više prihoda od Lutrije no ranije prihodi radnika stagniraju, a pogleda li se dugoročno i uzme li se u obzir inflacija može se reći i da su u padu. Od lutrijske plaće se još može nekako živjeti u provinciji i manje razvijenim regijama poput Like ili Slavonije, ali život u većim gradovima sa tom plaćom je uistinu težak. Tome svjedočimo iz prve ruke jer nam se sve više članova obraća sa zahtjevima za beskamatne financijske pozajmice, a glavnina njih je iz Zagreba ili Splita”, zaključuje Jukić.

Jedina prednost i oruđe koju radnici Hrvatske Lutrije imaju jest – borbeni sindikalizam. Ako ništa, u protekloj 2018. godini dokazalo se na djelima kako je sindikat RSRH pod Jukićevim vodstvom pokazao ozbiljan interes prema rješavanju i poboljšanju radničkog materijalnog položaja. Neka se u novoj 2019. radnici Lutrije ujedine s ciljem potpisivanja novog Kolektivnog ugovora, sa zajednički izglasanim zahtjevima koje će donijeti pred Upravu.

Podržite Radnički portal

Ukoliko želite donirati i time pomoći našem portalu i radničkoj borbi u Hrvatskoj, možete to učiniti uplatom na žiro račun HR4923900011100986140, kod HPB, na primatelja Hrvatski centar za radničku solidarnost (HCRS).

Kontaktirati nas možete preko inboxa FB stranice Radničkog portala ili e-maila: urednistvo@radnicki.org