“Umrijet ćete, vaša djeca će umrijeti i umrijet će vaša unučad. Neće biti Palestine. Nikada neće postojati Palestina.” riječi su člana Izraelskog parlamenta Hanocha Milbitskya, koje nam na vrlo kratak i direktan način opisuju razmišljanja vladajuće strukture Izraela.

Unatoč svim svojim naporima da ovaj “konflikt” na globalnoj sceni prikažu kao samoobranu svoje države, vrijeme je da se ovom sukobu dodijeli naziv kojeg on stvarno zaslužuje, a to je provođenje genocida nad palestinskim narodom. Prema riječima H. Milbitskya, budućnost koju Izrael priprema za palestinski narod je ona budućnost u kojoj palestinski narod ne postoji, u kojemu su svi Palestinci i njihovi potomci iskorijenjeni, a svi tragovi ovog brutalnog genocida prikriveni uz pomoć izraelskih prijatelja sa Zapada. Kako je brojka ubijenih Palestinaca prešla trideset tisuća, od kojih su približno deset tisuća djeca, cijele gradske četvrti pretvorene u prašinu, žene silovane od strane obrambenih snaga Izraela, zatvori u Izraelu ispunjeni palestinskim taocima koji iz dana u dan trpe užasna mučenja, Gaza pretvorena u otvoreni koncentracijski logor u kojemu djeca, žene i muškarci umiru od gladi, trebamo se jasno i otvoreno distancirati od naziva kao što su “izraelska samoobrana” ili “konflikt Izraela i Hamasa” i nazvati ovo imperijalističkim naporima Izraela koji provodi genocid nad palestinskim narodom.

Genocidna retorika koja je prisutna od samih početaka izraelskih napora za okupacijom, gdje se Palestince uspoređivalo sa “miševima” civilizacije i ovaj sukob prikazivao kao “borba svjetla protiv tame”, previše je poznata priča kojoj smo svjedočili tijekom masivnog provođenja terora u Drugom svjetskom ratu od strane fašističkih režima. Ipak, uz sve ove jasno prikazane činjenice koje ne upućuju na ništa drugo osim provođenja kampanje genocida, zapadna buržoazija se jasno svrstala na stranu opresora. Ne samo da se NATO savez ideološki svrstao uz genocidne napore Izraela, već na taj savez treba gledati kao na međunarodnu organizaciju koja svojim financijskim i oružanim sredstvima direktno omogućava provođenje genocida. Izrael je daleko najveći kumulativni primatelj američke pomoći, gdje je od osnivanja ove okupatorske države ona primila gotovo tristo milijardi dolara, od čega je većina financija namijenjena za njene vojne operacije. Pod krinkom “vojnih operacija” krije se dugogodišnja opresija palestinskog naroda od strane IDF-a, nasilno premještanje Palestinaca iz njihovih rodnih područja kako bi na njihovo mjesto došli izraelski okupatori i održavanje pojasa Gaze u stanju otvorenog koncentracijskog logora, gdje Izrael vrši svoju punu moć odluke o svakodnevnim životima stanovnika tog područja, od toga koliko će hrane biti uvezeno u to područje do količine medicinskih potrepština koje će dobiti lokalne bolnice, koje su često svedene na “preživljivi minimum” kako bi se iz pojasa Gaze i osiromašenog stanovništva čak izvukao i nekakav profit za izraelsku buržoaziju.

Dok zastupnici Europskog parlamenta iz svojih udobnih stolica odobravaju ovaj teror koji Izrael provodi nad Palestinom, mase radnika i radnica diljem zapadnog svijeta odlučili su preuzeti stvar u svoje ruke i mobilizirati se kako bi dali podršku palestinskom narodu

Inicijalne reakcije domaćih političara na izraelsku ofenzivu savršeno su usklađene sa stavovima velikih europskih političkih blokova koji su se svrstali na stranu opresora, tako da nas stavovi Hrvatskih političara uopće ne bi trebali iznenaditi. Europska desnica u kombinaciji sa liberalima čvrsto stoji pri svojim odlukama da su imperijalistički napori Izraela opravdani zbog činjenice da “Izrael ima puno pravo na obranu svoje nacije od terorističkih skupina.”. No je li ovdje stvarno riječ o samoobrani? Uključuje li samoobrana izravno ciljanje palestinskih civila i ubijanje deset tisuća djece? Uključuje li ona isto tako uništavanje lokalnih bolnica, civilnih infrastruktura i blokiranje ulaska humanitarne pomoći? Uključuje li samoobrana namjerno izgladnjivanje Palestinaca, mučenja u zatvorima i silovanje žena od strane Izraelskih obrambenih snaga? Naravno, ovdje nije riječ o samoobrani, i to gospoda konzervativci i liberali koji sjede u Europskom parlamentu jako dobro razumiju, samo što je cijela njihova ideologija orijentirana prema onoj strani kojom protječe kapital i vojnom industrijom koja obogaćuje američku (pa i europsku) kapitalističku klasu, koja zarađuje na stradanjima Palestinaca, jer ipak je vojna mašinerija oduvijek bila dobar izvor zarade za Sjedinjene Američke Države. Na domaćoj sceni u ovu se skupinu branitelja kapitala svrstao cijeli desni blok, gdje Plenković dolazi do kreativnog zaključka da “Izrael ima pravo na sigurnost i samoobranu”, a Miletić čak i odlazi u Izrael kako bi pokazao svoju veliku predanost izraelskom imperijalizmu te, naravno, cijelu tu priču okreće u osobnu političku korist kada spominje koliko je predan u svojoj borbi protiv muslimanskih imigranata u Hrvatskoj. No, ni “ljevica” nije toliko daleko od stajališta desnice kada je riječ o izraelskom imperijalizmu, gdje čelnici stranaka SDP-a i Možemo u prvoj rečenici osuđuju terorizam Hamasa nad izraelskim civilima i naglašavaju da treba garantirati sigurnost Izraelaca kako bi nakon toga usputno spomenuli da je reakcija Izraela možda malo previše brutalna. Na ovaj način lijeve stranke su si uspjele osigurati “neutralnost” kako ne bi odbile svoje malo radikalnije glasače, a da se u isto vrijeme ne usprotive financiranju genocida od strane NATO-a. Ali pričati o Hamasovom napadu bez da se u obzir uzima okupacija Palestine koja traje od sredine dvadeset stoljeća i milijuni ubojstava od strane izraelskih okupatora koji su počinjeni nad palestinskim stanovništvom za to vrijeme, samo je jeftin trik kojim se izbjegava dati puna podrška palestinskom narodu u vlastitom oslobođenju.

Dok zastupnici Europskog parlamenta iz svojih udobnih stolica odobravaju ovaj teror koji Izrael provodi nad Palestinom, mase radnika i radnica diljem zapadnog svijeta odlučili su preuzeti stvar u svoje ruke i mobilizirati se kako bi dali podršku palestinskom narodu, vršili pritisak na organe vlasti i sabotirali slanje oružja kojim okupatori svakog dana oduzimaju živote Palestinaca. Tako su, primjerice, u studenom prošle godine, preko 400 sindikalista i radnika izvršili blokadu nad Britanskom tvornicom koja proizvodi dijelove za vojne avione pomoću kojih Izrael bombardira područje Gaze, kao dio još veće direktne akcije organizirane od strane “Radnika za slobodnu Palestinu”, gdje je tisuću radnika okupiralo četiri tvornice na području Velike Britanije. Još jedan primjer radničke solidarnosti i direktne akcije je nedavna blokada proizvođača oružja BAE Systems u gradu Kentu, gdje su stotine radnika i radnica okupirali područje tvornice kako bi spriječili proizvodnju oružja pomoću kojeg se vrši genocid u Palestini. Uz ove direktne akcije, u najvećim gradovima Europe razne civilne udruge organiziraju masovne prosvjede u znak podrške Palestini, a brojke aktivista koji sudjeluju na nekim od najvećih prosvjeda variraju od tisuća pa sve do desetaka tisuća. U Hrvatskoj, ovu ulogu mobilizacije masa aktivista i aktivistkinja preuzela je Inicijativa za slobodnu Palestinu, koja je već u nekoliko navrata uspješno održala prosvjede u znak podrške oslobođenja Palestine od svog okupatora. Sve ovo pokazuje ogromnu količinu potencijala kojeg mogu ostvariti masovne mobilizacije radnika i radnica diljem svijeta, i da oni sami imaju revolucionaran duh koji je u stanju paralizirati krvoločne kapitaliste i njihovu vojnu industriju koja podupire izraelske imperijalističke napore.

Važno je odati počast svim palestinskim žrtvama izraelskog državnog terora, koji nije započeo sedmog oktobra i napadom Hamasa, već se aktivno provodi od sredine dvadesetog stoljeća, stoga u brojke žrtava izraelskog imperijalizma treba dodati i sve one brojne obitelji, generacije i cijela područja koja su izbrisana sa područja Palestine. Ni pod koju cijenu ne smijemo dopustiti viziju Izraela u kojoj je palestinski narod u potpunosti izbrisan i prihvatiti narativ vladajućih vođa da se ovaj genocid odvija u ime samoobrane Izraela. Solidarno i revolucionarnim duhom radnici svih zemalja trebaju se ujediniti protiv vojne mašinerije zapada i izraelskog imperijalizma kako bi osigurali emancipaciju potlačenog naroda i uništenje okupatora. Nećemo prihvatiti budućnost u kojoj palestinskog naroda nema. Nećemo prihvatiti namjere okupatora. Nećemo poslušno upijati lažne priče o “obrani” izraelske države. Samo solidarni i ujedinjeni možemo pružiti potporu palestinskom oslobođenju. Stoga je vrijeme da se radnici i radnice svijeta organiziraju, izlaze na ulice, marširaju u ime Palestine i kolektivnim naporima zaustave financiranje i vojnu podršku izraelskog genocida.