U jeku ustrajnog štrajka za veće koeficijente, u Zagrebu je danas održan veliki prosvjed prosvjetnih radnica i radnika koji je okupio više desetina tisuća ljudi. Radnici su tako Vladi demonstrirali vlastitu snagu, jedinstvo i samopouzdanje, a svim učenicima održali praktičnu nastavu neprocjenjive vrijednosti – kako se u životu boriti i ne posustajati.

U Zagrebu je danas održan veliki prosvjed prosvjetnih radnica i radnika koji štrajkaju već više od mjesec dana radi svojih sasvim opravdanih zahtjeva dizanja koeficijenta složenosti poslova od 6,11 posto. Prosvjed je održan pod nazviom “Hrvatska mora bolje”, a tim povodom je u Zagreb stiglo više od 200 autobusa s radnicima iz cijele Hrvatske. Na glavnom gradskom trgu se u podne okupilo nekoliko desetina tisuća ljudi koji su u glas poručili – dosta je!

Samo okupljanje počelo je oko 10 sati kod zgrade Hrvatskog narodnog kazališta gdje se već mogla osjetiti prava borbena atmosfera; tisuće radnika stajalo je s transparentima, uz zviždaljke i trube, te popratni tutanj bubnjeva, dok su rijeke novih radnika iz raznih krajeva zemlje samo nadolazile. Na licima okupljenih vidjela se vedrina, čvrstina i samopouzdanje, dok je duh čitavog okupljanja bio prožet solidarnošću i bliskošću. Osim samih prosvjetnih radnika, na prosvjed su stigli i mnogi drugi građani koji su svjesni važnosti obrazovanja i štrajka.

Nešto prije 11 sati, kolona je krenula prema Trgu bana Jelačića, a zagrebačkim ulicama kroz koje su prošli (Masarykova, Gundulićeva, Ilica) odjekivali su bubnjevi, uz odobravanje mnogih drugih prolaznika i radnika u kafićima i dućanima. Na glavnom gradskom trgu bila je postavljena pozornica s koje su se u podne okupljenom mnoštvu krenuli obraćati sindikalisti i prosvjetni radnici. Prenosimo dijelove tih govora u kojima je bilo izrečeno dosta važnih poruka.

Prva je govorila glavna tajnica Sindikata hrvatskih učitelja Ana Tuškan, koja je u svojoj uvodnoj riječi ujedno i iskazala svu važnost i veličinu ovog štrajka; činjenicu da je ovo borba za sve prosvjetne radnike – nastavno i nenastavno osoblje.

„Svi smo ovdje došli reći da boljem obrazovanju. A tko čini obrazovanje? Čine ga ljudi. To su oni ljudi koji su zadnji na ljestvici. I zato molim jedan veliki pljesak za naše tete spremačice i domare! Za naše kuhare! Za naše pomoćnike u nastavi! Za naše tajnike i računovođe! Za naše stručne suradnike! Za naše učitelje i nastavnike! Hrvatska vas treba!“, rekla je Tuškan uz glasno odobravanje mase, nakon čega je najavila prvu govornicu – predsjednicu Sindikata hrvatskih učitelja Sanju Šprem.

„Štrajk je rezultat dugogodišnjeg nezadovoljstva materijalnim i društvenim statusom, nepoštovanjem naše struke, ovaj štrajk je borba za status obrazovanja i naš položaj u njemu. Obrazovanje je permanentno zapostavljeno. Štrajk koji smo pokrenuli je po trajanju, intenzitetu, jedinstvu koje je iz njega proizašlo, nadmašilo sve dosadašnje. Ovaj štrajk je konačno svjetlo na kraju tunela, nada građanima naše domovine. Svi vi ovdje okupljeni, došli ste reći dosta, dosta marginaliziranju obrazovanja, dosta ignoriranju dijaloga, dosta krivoj politici, dosta podcjenjivanju vlastitih građana, dosta uništavanja budućnosti našoj djeci. 2016. godine smo s ovog mjesta poručili da Hrvatska može bolje, a danas šaljemo jasnu poruku da Hrvatska mora bolje“, kazala je Šprem.

Nisam ja drugorazredan zbog plaće koja ne odgovara mom entuzijazmu, ja sam drugorazredan zbog toga što sam učitelj, što me svaka budala može pljuvati i zvati me uhljebom.

Potom je govorio vjeroučitelj iz Prve sušačke gimnazije Marin Miletić, koji je problematizirao i anonimne prijave koje se danas mogu podnositi protiv učitelja i profesora.

„Pokušali su nas uplašiti, učiniti sve što mogu da odustanemo, ali nisu uspjeli. Ovo je još uvijek zemlja hrabrih ljudi, hrabrih učitelja, radnika, studenata, srednjoškolaca. Ali je i zemlja raznih politika, pri čemu mislim na sve politike koje nas desetljećima ugnjetavaju i marginaliziraju. Ovo je naš krik za pravu i bolju Hrvatsku, za zemlju koja će se brinuti za siromašne, u kojoj će svatko moći imati medicinsku skrb, u kojoj će radnici dobivati poštenu plaću. Štrajkamo radi nepravde koju godinama trpimo, jer nam se guši stvaralački duh, jer nas opterećuju nepotrebnom birokracijom. Štrajkamo jer nas mogu anonimno prijavljivati. Ne želimo anonimne prijave“, rekao je Miletić na opće odobravanje okupljenih.

Znanstveni radnik Saša Ceci iz Instituta Ruđer Bošković izrazio je solidarnost prema spremačicama i tehničarima radi kojih su i znanstvenici u petak stupili u štrajk.

„Pitali su me što bih poručio premijeru, rekao sam da ono što on radi nije dijalog. Htio sam mu reći koliko mi je drago bilo vidjeti u štrajku moje kolege koji su tamo došli za naše tete spremačice. Tete spremačice, koje za 3000 do 3500 kuna ulaze u laboratorije u kojima radimo s radijacijom, toksinima, virusima, otrovima. Za naše tehničare, koji rade za 4500 kuna. I oni odlaze u Irsku i Veliku Britaniju. Kad svi oni odu, nitko za te novce neće htjeti raditi. Nismo mi štrajkali zbog toga što će propasti znanost, što neće biti budućnosti, mi smo štrajkali jer su to naši kolege, ljudi s kojima radimo. Mi vidimo koliko je njima teško i nama je teško zbog toga. Već 30 dana nema škole, ali ima nastave jer vi učite sve nas kako ne odustati. Učite našu djecu da tako treba raditi u životu“, rekao je Ceci.

Predsjednik sindikata Preporod Željko Stipić istaknuo je važnost jedinstva koje uspješno trpi ignoriranje Vlade.

„Bolja Hrvatska nije negdje izvan ovog trga, bolja Hrvatska je ovdje, danas, na ovom trgu. Bolja Hrvatska sigurno nije Hrvatska u kojoj 30 dana morate ne raditi svoj posao, da biste, nakon što izvedete desetke tisuća ljudi na ulicu, za dva tri sata dobili poziv koji ste čekali 30 dana. Ako je itko ponizio sve nas u obrazovanju, onda su to napravili oni koji za nas nisu imali vremena. Ipak, nešto u svemu ovom je dobro. Upravo to zlo nas je ujedinilo kao nikad dosad. Svi mi koji od te nesretne prosvjetarske plaće živimo, svi vi koji nam šaljete djecu, svi građani koji žele drugačiju, bolju Hrvatsku. Zato je današnji dan prekretnica u ovom štrajku, poslije današnjeg dana sigurno više ništa neće biti isto“, rekao je Stipić.

Posebno je vatren i borben bio govor profesora povijesti Luke Žužula iz Imotskog, koji se osvrnuo i na one koji omalovažavaju štrajk i pljuju po njemu.

„Prvo ću pozdraviti i zahvaliti svima vama koji ste ovdje s nama, a niste učitelji. Fascinantno je da nas razumijete. Hvala svima koji odgajaju svoju djecu da čovjeka cijene po obrazu, a ne po debljini njegova novčanika. Koeficijenti su samo iskra koja je probudila ovaj ponos i jedinstvo. Ja ću se zahvaliti i onima koji su po nama pljuvali, koji su nas omalovažavali, jer oni su razlog zašto smo mi danas ovdje. Njihova glupost i njihova zloća su nas doveli ovdje. Teško je preživjeti emociju nemira koji ja i moje kolege već predugo osjećamo. Taj nemir proizlazi iz činjenice da se osjećamo kao drugorazredni građani, koji radimo drugorazredan posao. Nisam ja drugorazredan zbog plaće koja ne odgovara mom entuzijazmu, ja sam drugorazredan zbog toga što sam učitelj, što me svaka budala može pljuvati i zvati me uhljebom. Nakon samo 13 godina staža ja sam mrtav, ja sam iscrpljen, a to nipošto nije zbog mojih učenika u razredu. Jedino zbog njih provodim stotine reformi“, rekao je Žužul.

Učiteljica Ivana Valjak Ilić naglasila je važnost društvenih mreža u pogledu mobilizacije i artikulacije radničkog interesa.

Prvi put učitelji i nastavnici putem društvenih mreža aktivno sudjeluju u štrajku. Nismo samo broj u koloni, čuje se i naš glas. Govorimo u svoje ime, iznosimo svoje stavove i čuje nas se daleko.

„Složni smo, naši sindikati su zajedno. Prvi put učitelji i nastavnici putem društvenih mreža aktivno sudjeluju u štrajku. Nismo samo broj u koloni, čuje se i naš glas. Govorimo u svoje ime, iznosimo svoje stavove i čuje nas se daleko. Naše tri nastavničke facebook grupe od srca zahvaljuju grupi Podrška roditelja nastavnicima u štrajku koja broji već preko 70 000 članova. Kako se dostojanstvo u Hrvatskoj mjeri brojevima, kunama i koeficijentima, tražimo samo da nam se oduzeti koeficijent vrati, da se izjednači s koeficijentima drugih visoko obrazovanih javnih djelatnika. Spominju oporbu. Oporba je svoju brigu za obrazovanje mogla pokazati dok su bili na vlasti, nije ih bilo briga. Danas smo pokazali da se ne bojimo i da smo jedinstveni. Ostvarivanje našeg cilja, a to nije samo koeficijent, nego ravnopravnost i uvažavanje znači da smo prošli i drugu prepreku“, rekla je Valjak Ilić.

Posljednji je govorio Branimir Mihalinec, predsjednik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske.

„Jednog dana ćemo postići dogovor s Vladom o plaćama. Smanjit ćemo zaostajanje plaća, vratit ćemo se u učionice, nastavit ćemo raditi svoj posao, ali posao u kojem osjećaj ponosa nijednog trenutka više neće izaći iz nikog od nas, nikada više u ovoj zemlji ne smije biti učitelja koji će pognuti glavu pred drugima koji ga sramote. Ponosno možemo svakom pogledati u oči, jer mi smo oni koji radimo na budućnosti, mi smo oni koji kreiramo budućnost Hrvatske. Nisu to političari, oni su kočničari. Poruka predsjedniku Vlade, prestanite se baviti teorijama zavjere i pitati tko stoji iza nas, iza nas stoje učitelji, naši članovi. Danas možemo reći iza nas stoji Hrvatska. Premijeru, pitate se zašto smo baš danas ovdje. Pa vi ste to htjeli! Trebali smo to riješiti u svibnju. Vi ste, premijeru, razlog zašto smo danas ovdje. Za ovo mrcvarenje dva mjeseca učitelja, profesora, roditelja, vi ste odgovorni. Premijeru, vi ste odgovorni što učenici nisu u klupama! Vi ste, premijeru, odgovorni što su učitelji na ulici!“, poručio je Mihalinec nakon čega je prosvjed polako priveden kraju uz još jednu poruku Ane Tuškan: „Mi nemamo veze s politikom, ovaj štrajk držao je teren. Nemojte nas miješati s politikom, ovdje smo za bolje obrazovanje!“

Današnji prosvjed zasigurno je važan moment ovog ustrajnog i herojskog štrajka, budući da su radnici i sindikati antiradničkoj Vladi demonstrirali svoju moć i brojnost. Poruke s pozornice jasno su artikulirale trenutno raspoloženje, visok stupanj samopouzdanja i klasne solidarnosti, a sam štrajk ima i širi značaj. Za sve sadašnje i nadolazeće generacije učenica i učenika, ovaj štrajk je neizmjerno vrijedna praktična nastava – njime prosvjetni radnici djecu uče važnoj lekciji koje nema u nijednom udžbeniku: da se u životu vrijedi boriti, da je snaga upravo u kolektivnoj akciji i jedinstvu, uz demokratsko pravo svakome da izrazi svoj stav i time individualno doprinese borbi za zajednički cilj.

Konačno, u ovoj borbi ne postoje nikakve linije razgraničenja između spremačica i znanstvenika, domara i profesora, kuhara i logopeda. Ovdje su svi prosvjetni radnici ujedinjeni, uz podršku drugih sindikata koji su izrazili spremnost na štrajk solidarnosti, uz podršku velikog broja roditelja i učenika koje su Vlada i žuti mediji nastojali instrumentalizirati protiv štrajka. Jedina linija razgraničenja jest stoga ona između napredne, ujedinjene vojske prosvjetnih radnika s jedne, i manjine vladajućih političara i žutih poduzetničkih medija pod vodstvom Indexa s druge strane. Preslikano na društvo, granica između radne većine i izrabljivačke manjine.

SVI UZ PROSVJETNE RADNIKE – DO ISPUNJENJA ZAHTJEVA!