Podrška štrajku radnika Uljanika i 3. maja U brodogradilištima novi val odlučnih štrajkova

U ponedjeljak, 22. listopada, započeo je dosad najvažniji štrajk radnika Uljanika i 3. maja. Više nego ikad prije on će odlučiti o sudbini brodogradilišta. Uz asistenciju države jači nego ikad prije je i napad kapitala. Zato je u ovom trenutku radnicima najpotrebnije da se njihova borba širi Pulom i Hrvatskom, i to putem štrajkova solidarnosti i lokalnih plenuma.

Radnici Uljanika i 3. maja ulaze u treći dan štrajka. Razlozi za to su poznati – samo najveći neprijatelji Uljanika mogu izjavljivati da se štrajka samo zbog neisplate plaća.

Ovdje se radi o budućnosti hrvatske brodogradnje! Ovdje se radi o presudnom napadu na položaj radnika diljem Hrvatske! U ovom trenutku nema jasnije i očiglednije slike kako kapitalistička država u dogovoru s privatnim kapitalom izvodi politički napad (svim mogućim propagandnim sredstvima) na radnike brodogradilišta.

Pritom je u pozadini i poruka svim radnicima Hrvatske što mogu očekivati ako se organiziraju i ako se stave u obranu društvenog interesa!

Prije mjesec i pol pisali smo o poukama koje se mogu iščitati iz prošlog štrajka i koracima koja treba poduzeti kod sljedećeg, dakle trenutnog štrajka.

Od pet stvari koje su se političkom logikom nametnule u aktualnom štrajku realizirane su sigurno dvije. Prvo, predstavnik Jadranskog sindikata i čovjek kojem Stožer za obranu Uljanika vjeruje postao je predsjednik štrajkaškog odbora. Drugo, sam Stožer zadobiva sve veći utjecaj i svjestan je toga, ali svjesna je i dosadašnja Uprava, što pokazuje vijest da će se Samira Hadžića predložiti za člana Nadzornog Odbora.

Međutim, ostaje još nekoliko koraka bez kojih se ne može postići cilj – opstanak Uljanika i 3. maja. Ne treba ni govoriti koliko će realizacija ovog cilja ojačati motivaciju, i uopće klasni položaj, radnika cijele Hrvatske.

Koji su to nužni koraci?

1. Najvažniji i daleko najsnažniji korak – organiziranje štrajka solidarnosti! Sindikati koji djeluju u štrajkaškom odboru i koji su u sindikalnim središnjicama nemaju što čekati. Smjesta moraju početi dogovarati s drugim sindikatima organizaciju štrajka solidarnosti. Smjesta moraju početi dogovarati sa svojim podružnicama u drugim gradovima organizaciju štrajka solidarnosti!

Štrajk solidarnosti najjača je poluga radnika i uvelike će ubrzati realizaciju svih njihovih zahtjeva.

2. Dalje, u potpunosti je zakonito da sindikati aktivni u štrajkaškom odboru pozovu predstavnike drugih sindikata (iz drugih grana) da također sudjeluju u štrajku Uljanika tako što će dati svog predstavnika u štrajkaški odbor. Time se daje i formalni karakter radničkoj solidarnosti i pripremama za štrajk solidarnosti.

3. Držanje dijela radnika 3. maja, ali posebno njihovog formalno glavnog predstavnika Šoljića, ne vodi u dobrom smjeru. Zato je sada više nego ikad prije važno naglasiti nužnost sljedećeg poteza: u štrajkaški odbor Uljanika treba ući pravi predstavnik radnika 3. maja. I obrnuto, u štrajkaški odbor 3. maja mora ući predstavnik radnika iz Uljanika (najbolje netko iz Stožera!).

4. Konačno, nužno je provesti do kraja političke zahtjeve (političke u interesu radnika dakako!) za smjenom Uprave i preuzimanjem brodogradilišta od strane države uz kontrolu radnika. Nema se što Uprava izvlačiti na argument da su teška vremena.

Presudni korak ovdje je organiziranje radničkog plenuma sa sudjelovanjem lokalnog stanovništva. Radnici su odlučili još nekoliko dana ostati unutar brodogradilišta i to je u redu. Kad odluče izaći na ulice, neka to bude s ciljem organiziranja plenuma. Šetnje gradom neka im služe da za sobom vode stanovnike na plenume. Tamo će se donijeti sve bitne političke odluke! Neka im šetnje služe za to da idu od radnog mjesta do radnog mjesta i da za sobom vode radnice i radnike Pule u štrajk!

Ovaj štrajk radnika mora prijeći u demonstraciju lokalnog stanovništva!

Podržimo borbu radnika Uljanika i 3. maja i učinimo sve da se ona proširi i ojača jer jedino tada može biti pobjedonosna!