Pod vodstvom Nove Solidarnosti, radnici sisačke Rafinerije jučer su izveli akciju solidarnosti prema svojim kolegama na benzinskim pumpama, pri čemu je odaslana i poruka o apsurdnosti trenutnog stanja u INA-inoj maloprodaji.

Jučer malo prije 10 sati ujutro u sisačkom naselju Caprag na jednoj INA-inoj benzinskoj postaji pojavili su se novinari, nestrpljivo iščekujući svoj članak o novoj sindikalnoj akciji. Točno u 10 sati uprizorila se kolona od četrdesetak automobila, ponajviše iz redova radnika Rafinerije Sisak, pod vodstvom borbenog sindikata Nove Solidarnosti, u traku benzinske pumpe. Vozač po vozač, kad bi došao na red, izišao je iz automobila i otišao do radnika za blagajnom da simbolično kupi malo apsurda INA-inog “operativnog modela upravljanja maloprodajnom mrežom”. Drugim riječima, svaki od kolone vozača mirno je izašao iz auta da kupi pokoji čips, čokoladicu, kutijicu Tic-Tac-a ili pak limenku pive da bi radnik iz Maloprodaje postigao svoju normu prodaje tzv. dodatnih asortimana kako bi dobio pozitivnu ocjenu od svojih nadređenih, što mu omogućuje da zaradi punu mjesečnu plaću od 2 800 kn neto. A kako drugačije da se radnika stimulira u maloprodaji industrije nafte negoli da ga se ganja da prodaje sumanuto kikiriki, koštice, Tic-Tac-ove i tome slično?

Nakon što je svaki od vozača iz kolone kupio svoj željeni artikl iz dodatnog asortimana, da svom suradniku iz druge branše firme iskaže solidarnost, otišao je iz trake benzinske postaje da bi ostali vozači sa svojim vozilima mogli slobodno proći i uživati u neviđenim gastro ponudama i prilikama iz dodatnog asortimana na policama prostorija INA-ine maloprodaje. Ti nepoćudni postupci od samih INA-inih radnika toliko su zgrozili najbitnije skupine u društvu, da su se naprosto u srednjostrujaškim medijima morale pojaviti i masovno prostituirati dijagnoze o “blokadi benzinske postaje”, te priopćenje za javnost od same Uprave INA-e nije nikako drugačije moglo biti ispisano nego u maniri osude “pokušaja opstrukcije rada benzinske postaje”. Takve dvadesetminutne “blokade” i “pokušaji opstrukcije rada” od četrdesetak vozača koji kupuju apsurd kojeg radnik iz Maloprodaje mora prodati doista predstavljaju opasnost. Jer, u trenucima kad jedan radnik ili grupa radnika iskaže drugom radniku ili drugoj grupi radnika razumijevanje i solidarnost, drmaju se dugo građeni autokratski oblici upravljanja kojom upravljačka (birokratska) struktura radnika drži robom među ostalim robama na tržištu.

Akcije kakvu su izveli radnici Rafinerije Sisak uz pomoć sindikata Nove solidarnosti kako bi se skrenula pozornost javnosti na izrabljivanje i apsurdno stanje radnika na benzinskim postajama, koje polučuju solidarnost među radnicima iz različitih sektora proizvodnje te daju primjer kako se solidarizirati s ostalim radnicima iz drugih firmi i drugih grana privrede, to su akcije kakvih se vlastodršci u kapitalističkim državama itekako boje i ne prežu za regulacijom takvih eksceca povezivanja radnika. Zato nije nimalo slučajno to što su, nakon dvadesetminutne, masovne kupovine bombona, čokoladica i sl. na benzinskoj postaji od strane četrdesetak vozača, policijske snage pokucale na vrata službenih prostorija sindikata Nove solidarnosti i obavijestile sindikalnog povjerenika Predraga Sekulića da se javi do 15 sati policijskom načelniku u obližnjoj policijskoj postaji.

U kapitalističkim društvenim odnosima radnici ne smiju utjecati, kamoli kreirati ekonomske politike ni na kojoj razini (lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, nadnacionalnoj), što se potvrđuje kao reprezentativni primjerak politike sustavnog gašenja proizvodnje u INA-i, jer, u protivnom, bit će potrebno djelovati po hitnom postupku na terenu od meke sile medijskog aparata s poltronskim uredništvom, žutih sindikata kao alternativa radničkom ujedinjenju, te do tvrde sile politike pendrečenja radnog naroda i gušenja osnovnih političkih sloboda, kad situacija zagusti. Upravo zbog toga treba uvijek biti svjestan da u kapitalističkim društvenim odnosima nema mjesta za demokraciju. Za ostvarenje demokracije, kapitalistički okvir mora biti revolucionarno prevladan. Sindikalna akcija u Capragu dokazala je na mikrorazini da postoji strah od novog radničkog ujedinjenja u radnički pokret, zato što postaje jasno da kapitalisti ne mogu bez radnika, ali radnici mogu bez kapitalista.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.