Uprava SC-a odgađa potpisivanje kolektivnog ugovora Štrajk radnika SC-a kao sasvim izgledan i opravdan potez

U prostorijama Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara Hrvatske, jučer su se javnosti obratili sindikati koji djeluju u Studentskom centru u Zagrebu, povodom prekida kolektivnih pregovora s upravom Studentskog centra. Iako je tekst kolektivnog ugovora bio usuglašen, on još nije potpisan budući da se još nije sastalo Sanacijsko vijeće koje ugovor treba potvrditi. Zbog nemara koje prema svojim radnicima pokazuje uprava Studentskog centra, sindikati se spremaju na štrajk.

Jučer se u prostorijama Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara Hrvatske (SSZSC-RH) održala press konferencija povodom prekida kolektivnih pregovora između uprave Studentskog centra u Zagrebu i četiri sindikata koja djeluju unutar SC-a Zagreb. Na konferenciji su se medijima obratili predstavnici tih sindikata: Gojko Matković, predsjednik Nezavisnog sindikata radnika Studentskog centra Zagreb, Lada Čikara, glavna povjerenica Sindikata djelatnika u kulturi Hrvatske – podružnica SC Zagreb, Floria Galić, glavna povjerenica Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja – podružnica Zagreb, Biserka Sertić, glavna povjerenica Samostalnog sindikata zaposlenika studentskih centara Hrvatske – podružnica Zagreb i njezin zamjenik Tomislav Vukoja te Mario Iveković i Tomislav Kiš iz Novog sindikata koji su sudjelovali zajedno sa spomenutim sindikatima u pregovorima i bili dio pregovaračkog tima.

Kako su naveli predstavnici sindikata, prije godinu dana i tri mjeseca neuspješno su pokušavali pokrenuti kolektivne pregovore budući da tadašnji sanacijski upravitelj nije imao namjeru pregovarati. Tada je najavljen štrajk, te se naposljetku ipak krenulo u pregovore po nalogu tadašnjeg ministra obrazovanja Vedrana Mornara. Pregovori su trajali dugo, te je došlo do postupka mirenja, a u međuvremenu se promijenila i sanacijska uprava Studentskog centra. Unatoč tome što je naposljetku usuglašen prijedlog kolektivnog ugovora, sindikatima je poručeno da pričekaju očitovanje Sanacijskog vijeća SC-a, koje je kolektivni ugovor trebalo prihvatiti ili odbaciti. Krajnji rok za izjašnjavanje Sanacijskog vijeća bio je 1. rujna, međutim, sindikati nisu dobili nikakav odgovor, što ih je prisilio na iste postupke kao i prije godinu dana – obraćanje javnosti i planiranje štrajka.

Na linijama u restoranima studenti su prije štrajka davali podršku gospođama i poručivali da se bore za sebe. Uvjereni smo da će tako biti ponovno.

Kako je naveo Mario Iveković iz Novog sindikata, poziv za press konferenciju dobili su i ministar obrazovanja Šustar i njegov pomoćnik Srećko Tomas, kojima su se sindikati obratili za pomoć, međutim, nitko se od njih, kao ni nitko od predstavnika mainstream medija, nije pojavio. Također navodi kako se mirenje odvijalo u četrnaest sjednica, što je rekordno mirenje u Hrvatskoj, i u tome su sindikati s upravom uskladili tekst kolektivnog ugovora. Jedino što je ostalo otvoreno jest to što je sanacijski upravitelj ostao rezerviran budući da je izjavio kako bi volio imati suglasnost Sanacijskog vijeća. Sindikati su to prihvatili i dogovorili rok od mjesec i pol dana da se sazove Sanacijsko vijeće koje je trebalo donijeti konačnu odluku. Međutim, ono se nije sastalo punih mjesec dana te je zatražena i odgoda za donošenje odluke. Na konferenciji je poručeno i to kako im je, kada su zaključili da je mirenje propalo i kako ne žele više odgađati potpisivanje kolektivnog ugovora, sanacijski upravitelj SC-a poručio kako trebaju biti odgovorni prema trenutku i kako trebaju sačekati da se Sanacijsko vijeće sastane. Međutim, predstavnici sindikata se pitaju, ako se vijeće nije sastalo mjesec i pol dana, a da oni ne znaju zašto, tko je tu zapravo odgovoran: “Gdje je odgovornost Sanacijskog vijeća, ako se nas poziva na odgovornost kao sindikate?“

Kako su naveli predstavnici sindikata, ovim kolektivnim ugovorom nisu se tražili nikakvi ekstremni zahtjevi, već se išlo na sistematizaciju i poboljšanje određenih radnih uvjeta (način obračuna plaća, godišnji odmori, regresi i božićnice) a kolektivni ugovor trebao je početi vrijediti od 1. siječnja iduće godine; nisu se tražili neki enormni iznosi, već vrlo “sanacijski“ zahtjevi te odgoda provedbe za prvi siječnja: “Mi ne želimo nikoga s time opterećivati, ali niti želimo da Ministarstvo i sustav opterećuju radnike SC-a s problemima koji su očiti. U sustavu organizacije studentskog standarda u Republici Hrvatskoj očito stvari ne štimaju, jer svi centri svako malo idu u sanaciju, svugdje ima problema“, poručio je Iveković te dodao: “Inzistirat ćemo da se potpiše ono što je dogovoreno. To je cijela priča i cijela istina. Jedino smo htjeli obavijestiti javnost jer se radi o javnom interesu, da studenti i ostali korisnici na vrijeme znaju da može doći do štrajka jer se ne želi potpisati usklađen tekst kolektivnog ugovora. Ako to bude razlog štrajka, samo razmislite tko je odgovoran, a tko nije.“

Što se tiče daljnjih koraka, sindikati najavljuju akcije, odnosno organiziranje štrajka. Posebno važnu ulogu u borbi radnica i radnika Studentskog centra imaju upravo studenti, kojima će se sindikati obratiti za pomoć i solidarizaciju: “Sigurni smo da ćemo dobiti potporu, primarni zadatak je iskoordinirati se sa studentskim udrugama, studenti su nam važni i važno nam je da nas razumiju, da ovo nije upereno protiv njih. Zadnji put smo počeli pregovore dobrim dijelom zahvaljujući pritisku koji su studenti vršili na ministra“, poručio je Iveković. Biserka Sertić navodi kako su studenti, kada je zadnji put najavljen štrajk, dali potporu i pomogli: “Na linijama u restoranima studenti su prije štrajka davali podršku gospođama i poručivali da se bore za sebe. Uvjereni smo da će tako biti ponovno.“

Problemi u kojima se nalaze radnice i radnici SC-a u Zagrebu nisu ništa novo; već se nebrojeno puta dogodilo da se političke elite oglušuju na pozive upomoć od strane radnika te da im uprave ne daju potpis ni na minimum zahtjeva koje sindikati traže. Stoga je potrebna dobra organizacija, borbenost i solidarnost. Pogotovo u slučaju Studentskog centra takav scenarij ima potencijala, s obzirom na to da su tu uvelike uključeni studenti. Samo solidarna borba studenata i radnika kao progresivnih društvenih snaga može pomoći radnicama i radnicima Studentskog centra da se izbore za svoja prava, ali i općenito, suradnja radnika i studenata uvijek može jačati poziciju rada nasuprot kapitala.