Nakon neuspjelih pregovora i mirenja s upravom 99 posto radnika pogona Dalekovoda u Velikoj Gorici i Dugom selu stupila je u štrajk u organizaciji Sindikata proizvodnje Dalekovoda. Borbeni radnici poručuju da neće dozvoliti daljnje srozavanje već niskih prava i da će ustrajati sve dok se ne izbore za kolektivni ugovor. Danas smo bili u oba pogona i prenosimo radničke zahtjeve i atmosferu borbenog duha.

Sindikat proizvodnje Dalekovod pokrenuo je, nakon neuspjelih pregovora i mirenja s upravom, danas, 13. 3. 2018., štrajk u tvrtci Dalekovod proizvodnja. S početkom radnog vremena, u 6 ujutro, rad su zaustavila dva pogona ove tvrtke – u Velikoj Gorici i u Dugom Selu. Odaziv radnika je izvanredan, štrajku se u oba pogona odazvalo 99 posto radnika, odnosno njih oko 580. Upravo zato ulazak u dvorište tvornice nije bio dozvoljen nikome osim radnicima – uprava ne dozvoljava da novinari snime prazne prostore pogona. O situaciji u poduzeću i uzrocima štrajka pisali smo prije tri tjedna.

Medijima se srčanim govorom obratio predsjednik Sindikata proizvodnje Dalekovod, ujedno i predstavnik radnika u Nadzornom odboru društva, Ivica Bajlović: “Najave štrajka su se obistinile, uprava nije imala sluha za naše zahtjeve, a oni nisu pretjerani. Naši zahtjevi su samo da opstanemo, i kao što poruke kažu, da živimo od svoje plaće. Uprava nam želi smanjiti plaće, želi nas obezvrijediti – mi to ne možemo dozvoliti! Štrajk nam nije bio cilj, nego zadnje sredstvo. Pregovaramo od 1. studenog, prošli smo dva mjeseca pregovora, postupak mirenja, skupove radnika, izvanredni nadzorni odbor, sve smo prošli, uprava nema sluha. Uprava koja skida ionako niska prava radnika za nas je katastrofalna uprava. Mi to ne možemo dozvoliti. Kao ljudi, a kao radnici pogotovo, ne možemo dozvoliti da mladi bježe iz Hrvatske, da se sve urušava. Smatramo da je čak namjera da se ovo sruši, proda, da se da nekome u bescjenje. Pitamo ostalu javnost i hrvatske institucije brinu li o radnicima, brinu li za opstojnost proizvodnje u Hrvatskoj, imamo li mi budućnost. Mi želimo znati u kratkom roku možemo li ostati ovdje ili ćemo morati svi ići”.

Kako smo već pisali, radi se ponajprije o značajnom smanjenju radničkih plaća za 20 posto, a potom i o ukidanju nekih drugih prava: “Naša prava se umanjuju. Ovi radnici su imali dodatak na staž, na prekovremeni rad, pravo na otpremnine – sve se to hoće umanjiti. Ovi ljudi su stvarali Dalekovod i sad ih treba ne rukom, nego nogom izbaciti? To bi napravili, samo kad ne bi nitko gledao i kad ne bi postojali mediji. Zašto? Zbog interesnih skupina. Sramotno je da je najzdravije tkivo hrvatskog društva poniženo. Oni koji su protiv nas, oni su zlo, i takvi trebaju odstupiti, a ne da radnici odstupaju i da moraju bježati!”, rekao je Bajlović.

Ovi ljudi su stvarali Dalekovod i sad ih treba ne rukom, nego nogom izbaciti? To bi napravili, samo kad ne bi nitko gledao i kad ne bi postojali mediji. Zašto? Zbog interesnih skupina. Sramotno je da je najzdravije tkivo hrvatskog društva poniženo. Oni koji su protiv nas, oni su zlo, i takvi trebaju odstupiti, a ne da radnici odstupaju i da moraju bježati!

Nedaleko od radnika u štrajku motali su se neki članovi uprave koje su radnici pozdravili zviždanjem, uz riječi predsjednika Sindikata: “Ovo je dno dna! Ovako se odnositi prema radnicima je zlo! Hrvatskoj nanosite teško zlo i zlo ne smije pobijediti! Dobro mora pobijediti, a ovi ljudi su dobro. Ovi ljudi su opstanak Hrvatske!” Od jednog sindikalista saznali smo da se plaće članova uprave vrte između 50 000 i 80 000 kuna!

Štrajkače su došli podržati i predstavnici nekih drugih sindikata, poput Novog sindikata Plive, Hrvatske udruge radničkih sindikata (HURS) i Novog sindikata. Obratio im se glavni tajnik Novog sindikata, Tomislav Kiš, naglašavajući važnost borbe za kolektivni ugovor: “Vi ste jedan od dokaza da je hrvatski sindikalizam otišao u jedno malo drugačije, novije vrijeme. Nema više puno štrajkova onih, kako bih ja to nazvao, očajnika, koji se javljaju tek kad netko nije dobio plaću više mjeseci. Štrajk za kolektivni ugovor je kralj svih štrajkova. Ono što vi tražite, nije ništa čudno, nije ništa nenormalno i nije ništa što ne bi trebalo biti uobičajeno. Bitno je da ste shvatili jednu stvar – da se kolektivni ugovor ne dobiva, za njega se morate izboriti. U toj borbi imate našu punu podršku, mi vam želimo da u njoj ustrajete dok god ne potpišete kolektivni ugovor kakav vi hoćete”.

Osim Sindikata proizvodnje Dalekovod u tvrtci djeluje i Sindikat metalaca Hrvatske (SMH), za koji polako postaje jasno da se radi o žutom sindikatu, budući da nije podržao štrajkački odbor i da po firmi širi dezinformacije o nelegalnosti štrajka. Zbog antiradničkog djelovanja članovi SMH (uključujući i povjerenika) iz pogona Cinčaonica Dalekovod d.d. u Dugom Selu prešli su u Bajlovićev sindikat koji postaje sve jači. O žutilu SMH govori i činjenica da ne postoji granski kolektivni ugovor za vrlo važnu granu metalske industrije.

U pogonu u Dugom Selu također je borbeno. Radnici poručuju da od štrajka neće odustati dok ne dobiju ono zbog čega su ga i započeli – kolektivni ugovor. Predsjednik sindikata Bajlović prenio je podršku gore spomenutih sindikata i rekao kako se radi o prijelomnoj točki tvrtke Dalekovod i kako ovu borbu moraju izdržati. “Kolektivni ugovor se dobiva radničkom i sindikalnom borbom”, naglasio je i ovdje Tomislav Kiš te ponudio pomoć i podršku. “Stanite jedan uz drugog i nema popuštanja dok ne dobijete kolektivni ugovor”, rekao je zaključno. Članovima uprave koji se i ovdje s podsmijehom motaju oko štrajkača oni poručuju da će im se samopouzdanje otopiti kad vide radničku ustrajnost.

Kolak sad želi totalno srezati osnovna prava koja smo imali – na to više ne možemo pristati. Mene koji sam radio u Velikoj Gorici skoro 30 godina, i od tog Dalekovoda živim na pet minuta pješice, namjerno šalju u Dugo Selo da sam dam otkaz i da ne dobijem otpremninu. To rade svim radnicima.

O potezima uprave štetnim po radnike ispričao nam je na vlastitom primjeru Zlatko Šantek, radnik zaposlen 30 godina u Dalekovodu: “Prije nekih par mjeseci Gordana Kolaka su postavili tu (op.a. kao predsjednika Uprave) i on je naše plaće, naša prava smanjio – sve na nulu. Ja imam 30 godina radnog staža, plaća bi mi bila 20 do 25 posto manja, tj. oko 1500 kuna. Ne bi imao ni 3000 kuna. To je baš podcjenjivanje. A dalekovod je gigant koji izvozi više od 80, a nekad i 90 posto proizvoda. Novac negdje curi i to jako, od perioda dok je ovdje bio Luka Miletić, zadnje tri-četiri uprave – sve je gore i gore, sve više posla, sve manje novaca. Nikada financijske kontrole nema unutra, nikada DORH-a nema unutra. To je politika SDP-a i HDZ-a koja non-stop satire. Kolak sad želi totalno srezati osnovna prava koja smo imali – na to više ne možemo pristati. Mene koji sam radio u Velikoj Gorici skoro 30 godina, i od tog Dalekovoda živim na pet minuta pješice, namjerno šalju u Dugo Selo da sam dam otkaz i da ne dobijem otpremninu. To rade svim radnicima. Klasična metoda da te ubije u zdrav mozak”.

Šantek je također prokomentirao poteze protjerivanja kvalitetnih ljudi izvan zemlje, iz kojih je očito da se samo žele riješiti radnika: “Ja sam našao posao u Njemačkoj, moram van s obitelji. To je jedan sistem raseljavanja. Mi smo tu 52 godine, u Dalekovodu 30. Ja sam tu najkvalitetniji, ne znam na kojem radnom mjestu nisam radio. I da on želi izbaciti takvog čovjeka… Nama u lice kaže – vi koji ostajete radit ćete više za manju plaću. Kome ne odgovara, ima vrata Europe otvorena”. Kao primjer težnji prema namjernom uništavanju radnici su nam naveli i slučaj Tvornice istegnutih metala d.d. u Topuskom. Plaća radnika te tvornice smanjena je do 2 600 kuna, a ona je sad pred zatvaranjem.

Radnici pogona Dalekovoda svjesni su da su konstantni udari na radnike dio već puno puta viđenog obrasca uništavanja firmi protiv kojega se mogu boriti jedino zajedno i unaprijed, ne kad je borba već izgubljena. Na ranijim primjerima štrajkova, recimo u pilani u Lipovljanima ili u Studentskom centru, vidjeli smo da radničke borbe mogu biti uspješne i kad manji broj radnika ustraje u štrajku, a ovako veliki odaziv, uz slogu, ustrajnost i širu podršku, garantira skoro popuštanje uprave.

Borbeni duh radnika Dalekovoda sada je čvrst, to je duh radničke klase koja pokazuje svoju snagu putem industrijske akcije. Neka se njihov štrajk pročuje ostatkom Hrvatske!