Na Markovom trgu u Zagrebu danas je oko 1000 prosvjednika glasno tražilo isplatu plaće i hitni odlazak lopovske Uprave Uljanik grupe koja je naša slavna brodogradilišta dovela do ruba propasti, a naše radnike do ruba gladi. Radnici su iz Pule i Rijeke stigli autobusima, a njihov štrajk i sutra se nastavlja.

U organizaciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), u Zagrebu je danas održan zajednički prosvjed radnika Uljanika i 3. Maja koji su od 22. kolovoza u štrajku radi neisplate plaće. Osim plaće, ujedinjeni radnici su na prosvjedu, koji je okupio oko 1000 ljudi, tražili i hitnu ostavku čitave Uprave koja je brodogradilišta dovela do ruba propasti, a radnike do ruba gladi. Istovremeno, ostatak radnika Uljanika u Puli je nastavio svoje prosvjede u gradu.

Štrajkački odbor, u kojemu se nalaze predstavnici tri sindikata (Jadranski sindikat, Sindikat metalaca Hrvatske i Sindikat Istre, Kvarnera i Dalmacije), odlučio se nakon nepunih tjedan dana štrajka na neophodan korak – odlazak u Zagreb i prosvjed na Markovom trgu budući da Vlada RH snosi velik dio odgovornosti za stanje u domaćoj brodogradnji. Na prosvjed je iz Pule krenulo osam, iz Rijeke deset autobusa, a radnici su iza 11 sati stigli na Trg bana Jelačića, gdje ih je dočekalo i nekoliko stotina Zagrepčana koji su došli podržati ovu radničku borbu. Sa centralnog zagrebačkog trga potom se krenulo preko Zakmardijevih stuba i Ćirilometodske ulice prema Markovom trgu.

U povorci se skandiralo „Ne damo 3. Maj“, „Ne damo Uljanik“ „Ne damo škverove“ i „Uprava odlazi“. Navedena ruta je već standardna i jedina dozvoljena kad su u pitanju prosvjedne povorke prema Markovom trgu, a problematična je zbog uskog prolaza iz Radićeve prema Zakmardijevim stubama, zbog kojeg dolazi do jakog sporog kretanja kolone te zagušenja prolaza kojim uz stanovnike Zagreba često prolaze i turisti, što u nekim slučajevima zna izazvati ljutnju prolaznika prema prosvjednicima. I ta ruta govori o tome kako vlasti nastoje otežati stvar prosvjednicima, kad već prosvjede ne mogu zabraniti.

Nakon dolaska na Markov trg predsjednik SSSH Mladen Novosel obavijestio je prosvjednike da delegacija štrajkača ide na sastanak sa premijerom Plenkovićem i da će se nakon toga obratiti prosvjednicima, otprilike za pola sata. Osim Novosela i predstavnika tri sindikata koja djeluju u Uljaniku i 3. Maju sastanku je prisustvovao i član Stožera za obranu brodogradnje Uljanik (SZOBU) Samir Hadžić. Uz Plenkovića sastanku su prisustvovali ministri Marić, Horvat i Pavić. Sastanak je ipak trajao mnogo duže, skoro dva sata, pa se i čekanje otegnulo. Za to vrijeme nije bilo govora, što je propust organizatora, već se svelo na povremeno penjanje pojedinaca na binu i uzvikivanje slogana, koji su se čuli slabo ili nikako zbog problema sa megafonom. To se vrijeme sigurno moglo bolje upotrijebiti, recimo za slanje poruka o nužnosti radničke borbe i solidarnosti. Prosvjednicima su se mogli obratiti radnici ova dva brodogradilišta, predstavnici SZOBU-a, borbeni sindikalisti i radnici iz drugih poduzeća, poput članova sisačkog Stožera za obranu Rafinerije ili članova sindikata ORCA, koji su također došli na prosvjed. Dok se čekalo da se prosvjednicima obrate predstavnici štrajkača nekoliko prosvjednika je ispred ulaza u Sabor prostrlo plahtu sa fekalijama, a na zgradu Sabora je poletjelo i koje jaje. Eto što radnici danas misle o centralnom mjestu buržoaske demokracije – parlamentu, tj. brbljaonici različitih frakcija kapitala.

Utjecaj Stožera bi trebao u narednim mjesecima još više jačati, što znači da je neophodno da se još više radnika Uljanika uključi u njegov rad, da se povežu sa radnicima ostalih brodogradilišta (npr. radnicima Brodotrogira kojima je kasnila i plaća za srpanj), te koordiniraju zajedničke akcije.

Konačno, nešto iza 13 sati okupljenima su se obratili sindikalisti. Zaključke sastanka je priopćio Đino Šverko, rekavši da bi do kraja tjedna trebao biti osiguran novac za ovu i sljedeću plaću, uz dodatak da ipak ništa nije obećano, i da se o tome pregovara sa bankama. Postignuta je suglasnost da ova uprava mora otići. Ovo je popraćeno sa zadovoljstvom i skandiranjem „Uprava odlazi“. U nastavku je rekao da su iznijeli svoj stav Vladi da ne žele ni stečaj ni predstečaj, već restrukturiranje, kao i da se štrajk neće prekidati dok plaće ne budu isplaćene. Također je rečeno da će se sjednica Vlade održati 13.rujna u Puli, te da je opstanak brodogradilišta i u interesu Vlade ”po Plenkovićevim riječima” . Spominjanje Plenkovića je svaki put dočekano negodovanjem i uzvicima „lopovi lopovi…“. Nakon Šverka se obratio predsjednik štrajkačkog odbora 3. Maja Veljko Todorović: „Rekli su da rade na tome da nam isplate ove dvije plaće. Ako mislite da ću braniti Vladu, da ću braniti uprave, onda se varate, ja sam prvi da se maknu i da se smijene, ja nemam plaću isto… dobili smo naznaku da će uprava Uljanika izaći ča, to je jedino što me veseli u ovom trenutku.“

Kolika nervoza i neizvjesnost vlada među radnicima vidi se i po tome da su ova obraćanja bila prekidana dobacivanjem i psovkama od pojedinih prosvjednika, bilo je povremeno i na rubu incidenta, te se na kraju Novosel nervozno obratio radnicima i rekao da je prosvjed organiziran preko noći da bi radnici dobili plaće i da ne želi čuti nijednu političku poruku. Rekao je i da bi „Uprava, ako ima imalo moralne odgovornosti, trebala otići prije nego se vratite u Rijeku i Pulu… uprave ako neće same otići, otjerat ćemo ih“. Ovo je popraćeno odobravanjem, dok su riječi da je time prosvjed završen izazvale negodovanje. Radnici su uz prisustvo policije vraćeni do autobusa istim putem kojim su i došli, znači opet preko istog uskog prolaza, što je opet izazvalo izuzetno sporo i otežano kretanje Zakmardijevim stubama.

Iako se nekoliko stotina Zagrepčana odazvalo na prosvjed i dalo podršku radnicima škverova, broj radnika iz Rijeke i Pule bio je veći. Manjem dolasku Zagrepčana doprinijelo je vjerojatno i to što je prosvjed održan u radno vrijeme, ali sindikatima i ljevici koji djeluju u Zagrebu ostaje da dosta porade po pitanju animiranja radnika i građana na masovniji dolazak na prosvjede ovakvog tipa. Ovome treba dodati da je, za razliku od nekih prilika kad je njihovo prisustvo itekako vidljivo (prosvjed za kurikularnu reformu, mijenjanje naziva ulica i trgova, Osmi mart…), na skupovima ovakvog tipa, kad su radnička prava u pitanju, izostanak domaće kultur-ljevice više nego uočljiv.

Radnički portal će nastaviti aktivno pratiti događaje u Uljaniku i 3. Maju, a ukoliko dođe do isplate srpanjske plaće do kraja tjedna, kao što je najavljeno, to zasigurno neće biti kraj ove borbe, budući da ovdje nije riječ o plaći ili dvije, već o borbi za dugoročni opstanak brodogradilišta i radna mjesta. U zadnjih nekoliko mjeseci, polako i ustrajno, kao sve bitniji faktor u ovoj borbi pokazuje se Stožer za obranu brodogradnje-Uljanik (SZOBU), koji je imao predstavnika na današnjem sastanku sa Vladom, te se polako za njegove stavove zanimaju i mainstream mediji. Njegovo djelovanje nesumnjivo je bilo presudno i za zajednički nastup tri sindikata u ova dva brodogradilišta. Utjecaj Stožera bi trebao u narednim mjesecima još više jačati, što znači da je neophodno da se još više radnika Uljanika uključi u njegov rad, da se povežu sa radnicima ostalih brodogradilišta (npr. radnicima Brodotrogira kojima je kasnila i plaća za srpanj), te koordiniraju zajedničke akcije. Također, radnicima 3. Maja ne preostaje drugo nego da i sami formiraju svoj Stožer i odmah se povežu s Uljanikovim.

Sve su to nužni preduvjeti spasu domaće brodogradnje, za što je potreban sljedeći korak – potpuna radnička kontrola nad procesom upravljanja i poslovanja.

UPRAVA ODLAZI!

ZA RADNIČKU KONTROLU U HRVATSKIM BRODOGRADILIŠTIMA!