U prostorijama Srpskog privrednog društva Privrednik u Zagrebu, u utorak je održana tribina o agoniji Agrokora na kojoj su sindikalist Mario Iveković i novinarka Đurđica Klancir iznijeli čitav niz zanimljivih podataka koji na primjeru najvećeg domaćeg koncerna pokazuju umreženost države, medija i kapitala nauštrb potplaćenog radništva.

U utorak 11. travnja održana je tribina “Agonija Agrokora – radnici u strahu” u organizaciji Srpskog privrednog društva Privrednik i Vijeća srpske nacionalne manjine grada Zagreba. Osim o položaju radnika u Agrokoru na tribini kojoj je prisustvovalo tridesetak posjetitelja akcent je bio i na ulozi medija i političara (pogotovo onih koji su bili u sastavu dosadašnjih vlada RH) kad su u pitanju događanja vezana uz Agrokor. Tribinu je moderirao Saša Kosanović, a učestvovali su novinarka Đurđica Klancir i predsjednik Novog sindikata Mario Iveković.

U kratkom uvodu Kosanović je rekao da je razlog zašto su na tribinu pozvani njih dvoje taj da se radi o netipičnom sindikalistu te novinarki koja je pisala o stvarima vezanim uz Agrokor, a o kojima su drugi šutjeli.

Na samom početku Iveković se vratio u 1995., u vrijeme dok je radio u tadašnjem Unikonzumu, kad je uočena potreba za organiziranjem radnika te su ubrzo počeli ozbiljni pregovori s Todorićem. Međutim, ispostavilo se da je on tek glumio socijalni dijalog i uskoro je uspostavio kontrolu nad sindikatom, a istaknuo je i negativnu ulogu Ane Knežević, tadašnje predsjednice Sindikata trgovine. O ponašanju medija prema Agrokoru 90-ih, Klancir je istaknula da se tada još uvijek moglo pisati i postavljati neugodna pitanja. No, do bitne promjene dolazi nakon 2000., u vrijeme kada Agrokor ubrzano raste, a Todorić i njegovi menadžeri se umrežavaju u svim strukturama i pokrivaju sve segmente društva. To se manifestira i time da je dosta članova obitelji političara zaposleno u Agrokoru. Mediji, od javne televizije pa nadalje, stvaraju idiličnu sliku o Agrokoru, što Klancir naziva dogovornim novinarstvom. Stvara se neprobojni zid oko Agrokora kroz koji se tek mali dio novinara mogao probiti. Na novinarska pitanja o neplaćanju dobavljača ili plaćanju bonovima i rokovima plaćanja su se u kompaniji oglušivali, i već 2005./2006. se u radnike uvukao strah.

Todorić je uvijek imao svoje ljude u vladama, zapošljavao je djecu političara, a Iveković kao znakovitu scenu pamti onu iz 2003. kad je na potpisivanje ugovora o kreditu s Todorićem u London išao i Slavko Linić.

U nastavku je Iveković poručio radnicima Agrokora da su ih spremni organizirati u Novi sindikat ako ih bude dovoljno da ne budu ranjivi. Razlog tome su dosadašnja iskustva. Kao primjer je naveden pokušaj organiziranja u Gospiću, kad se u Novi sindikat učlanilo sedam ili osam radnika koji su nakon toga premješteni na posao u druge gradove. Također, prije četiri godine javila se grupa radnika Leda koji su imali ogroman broj prekovremenih sati uz noćni rad, a pošto ih je većina bila zaposlena na određeno, kao povjerenik je izabran radnik u skladištu koji je jedini imao ugovor na neodređeno, no on je ubrzo sa Žitnjaka premješten u hladnjaču u Dugom selu. Također je istaknuo da se u zadnje vrijeme sve više zapošljavaju studenti s ugovorima na koji mjesec, a oni se ne mogu sindikalno organizirati, a kao problem je spomenuo i razočaranost ljudi u sindikate. Kazao je i da su ova događanja u Agrokoru prilika i za radnike da se oslobode straha, jer od ovoga sada (male plaće, prekovremeni) teško da može biti gore.

Nadalje, Klancir se nadovezala da situacija u kojoj je bilo kakav posao bolji nego nikakav stvara strah kod ljudi te da su prikazi u medijima u kojima se stanje u kompaniji prikazivalo kao stabilno samo uljuljkivali radnike. Osvrnula se i na to da je Todorić vlasništvo kompanije smatrao privatnim (otok Smokvica, Kulmerovi dvori), te je njegova obitelj ljetovala u objektima Agrokora. I sada se apelira na radnike da kupuju u Agrokoru iz kojeg se godinama izvlačilo bogatstvo. Kosanović je postavio pitanje u kojoj se mjeri radi o pojedincu, kojeg je sistem izbacio i kojeg su hrvatske vlade držale kao malo vode na dlanu. Klancir je rekla da je devedesetih Todorić bio manji od politike. Nakon 2000. ju je nadrastao, a u njegovim su firmama bili zaposleni i članovi obitelji Tuđman. Dotaknula se i toga da Agrokorova kupovina Tiska nije bilo sporna u društvu novinara i da te procese nitko nije htio komentirati. Todorić je čitavo vrijeme nedostupan novinarima, a PR stručnjaci filtriraju i usmjeravaju informacije, pa je i dalje puno podataka nedostupno, a pojava povjerenika Ante Ramljaka ostavlja sumnju da će i dalje biti tako.

Privrednik - tribina: Agrokor

Tribinu je moderirao Saša Kosanović, a učestvovali su Đurđica Klancir i Mario Iveković

Iveković je spomenuo i da je Ibrahim Dedić (vlasnik Promdei banke) bio spreman objaviti podatke o Agrokoru, no ubrzo je na njega izvršen atentat. Todorić je uvijek imao svoje ljude u vladama, zapošljavao je djecu političara, a kao znakovitu pamti scenu iz 2003. kad je na potpisivanje ugovora o kreditu s Todorićem u London išao i Slavko Linić. Moderator je naglasio da se novinari također ne dotiču uloge guvernera HNB-a Rohatinskog i Vujčića. Upitao je Klancir hoće li Evropska komisija reagirati na što je ona odgovorila da je evropska administracija spora i da je to prvenstveno hrvatska stvar. Dodala je da je Ramljakovo lice izgledalo prestrašeno kad se treba suočiti s papirima i da sve može rezultirati krahom.

Kosanović je rekao da je ovime INA pala u drugi plan, a u isto vrijeme 600 radnika Borova ne prima plaću, a Brodarski institut propada. Upitao je Ivekovića da li se Plenković doveo u situaciju da sudbina vlade ovisi o naredna dva mjeseca. Iveković je mišljenja da će nakon deblokade kompanija raditi normalno do lokalnih izbora, ali da će dugoročno sigurno biti problema. Istaknuo je da se ponašamo kao klasična kolonija i da EU institucije neće reagirati, jer im odgovara ovakav sustav, a to je interes kapitala iznad svega. Vezano uz Lex Agrokor, rekao je da nije dobro da se zakon piše za jednu kompaniju, ali je, naravno, dobro da se spase radna mjesta. Dodao je da se stečajni zakoni u regiji dosta razlikuju od onih u zapadnim zemljama, a da ovakav zakon ustvari štiti financijske institucije. No, neka rješenja iz zakona treba unijeti u stečajni zakon, jer i firme s recimo pedesetak radnika zaslužuju da im se pomogne. Još je rekao da nemamo zakon koji osigurava dostojanstvenu plaću, ali se zato štiti privatno vlasništvo dok se istovremeno na obavezama poslodavaca ne inzistira.

Prije četiri godine javila se grupa radnika Leda koji su imali ogroman broj prekovremnih sati uz noćni rad, a pošto ih je većina bila zaposlena na određeno, kao povjerenik je izabran radnik u skladištu koji je jedini imao ugovor na neodređeno, no on je ubrzo sa Žitnjaka premješten u hladnjaču u Dugom selu.

Na tribini se tematizirao i medijski prikaz Ramljaka kao neke vrste supermena (ratni put, troje djece), a Kosanović je iskoristio priliku da “čestita” Ninu Đuli, novinaru Jutarnjeg, što je do kraja ostao uz Gazdu. Klancir je istaknula kako je zabrinjavajuće da se jedino Ramljak htio prihvatiti toga da bude povjerenik, a ne pripada prvom menadžerskom ešalonu. Do zaokreta na medijskoj sceni s kojim dolazi do žanra lijepog prikazivanja vlade došlo je za vrijeme Sanadera te od tada izdavači i urednici sve više podržavaju vlade. Smatra ih ravnodušnim prema pravom novinarstvu, pa im je zato i Ramljak savršen, a kao svjedoci toga pozvani su Škegro i Čačić.

Na pitanje iz publike o ulozi hijerarhije u Agrokoru, Klancir je odgovorila da je Todorić kompaniju vodio gazdinski. Iveković je dodao da je sve odluke donosio uglavnom sam jer je htio kontrolirati financijske tokove, ali da i ostali u tom sustavu snose dio odgovornosti jer se nisu suprotstavljali tome. Dodao je da i u Konzumu ima 80 menadžera, što je previše, bez obzira na to što se radi o velikoj firmi, jer su oni tek pijuni koji nisu produktivni. Predviđa da će mehanizmi strahovlade olabaviti i da je to šansa za organiziranje radnika. Unatoč fami, u trgovini je moguće dobro organiziranje sindikata, pa je naveo primjer iz 1994. kad je u štrajku bilo 50 trgovina Unikonzuma. Dobro organiziran sindikat bi trebao služiti tome da se poboljšaju uvjeti rada.

Kao kuriozitet ove tribine spomenimo da je Antonio Alvarez III spomenut tek jednom i to tek uzgredno. Na samom kraju tribine Kosanović je čestitao rođendan Emilu Tedeschiju koji je smogao snage, a i potrošio gomilu novca da u svoj ovoj situaciji oko Agrokora organizira spektakularnu proslavu rođendana na razvalinama Studentskog centra (u Teatru &TD), koji je taj dan bio zatvoren za studente, kao i na slavlje dovede domaće i strane muzičke vedete. Tekst u Jutarnjem o tom događaju istaknuo je kao još jedan sjajan primjer “istraživačkog” novinarstva. Čestitkama su se naravno pridružili Klancir i Iveković. Klancir je rekla da je Tedeschi jedna od svetih krava, također nedodirljiv u medijima. Iveković je ukazao na poveznicu između Todorića i Tedeschija, a to je Badel 1862., koji je u predstečajnog nagodbi dan Meteoru, zapravo satelitu Agrokora. Radi se o nezakonitom preuzimanju firme u kojoj djeluje i 70 članova Novog sindikata. Tedeschi je uključen na taj način da je od Badela otkupio Kalničke vode i ostao dužan oko 100 milijuna kuna, koje nova uprava ne potražuje i ovakva situacija oko Badela mu odgovara da ne plati dug. Na kraju je Iveković rekao da i Tedeschija netko štiti, ali da će i tome što on radi doći kraj jer tragovi ostaju.

Radnička pisma

Radnički portal kreće s objavljivanjem radničkih pisama te ovim putem pozivamo sve radnice i radnike da nam se obrate s pričom s vlastitog radnog mjesta koju bismo onda objavili (moguće je i anonimno) na portalu. Cilj radničkih pisama jest u konkretnom raskrinkavanju pojedinačnih slučajeva eksploatacije i u podizanju svijesti o stanju radničke klase danas u kapitalizmu.

Radnička pisma možete slati u inbox FB stranice Radničkog portala ili na e-mail: urednistvo@radnicki.org