Studenti Filozofskog fakulteta i sindikalni borac Predrag Sekulić jučer su podijelili svoja razmišljanja o plenumu kao obliku mobilizacije širokih masa, kao i o specifičnostima situacije na fakultetu i radnom mjestu.

Jučer je na Subversive festivalu održan panel “Perspektive borbe: Od plenuma na fakultetu do plenuma na radnim mjestima” na kojem su studenti Filozofskog te jedan radnik govorili o potrebi studentsko-radničke solidarnosti i moći plenuma kao tijela neposrednog političkog pritiska. Raspravu je moderirao Karlo Jurak, član Studentskog zbora Filozofskog fakulteta, a gostovale su studentske aktivistice s FFZG-a Zrinka Breglec i Anja Grgurinović, te Predrag Sekulić, radnik Rafinerije nafte Sisak i ustrajni sindikalni borac, inače predsjednik sindikata Nova solidarnost.

Za početak, Breglec je naglasila kako je plenum dobar organizacijski model na svim razinama – od fakulteta do radnog mjesta.

“Plenum kao tijelo nema pravni legitimitet, ali ima politički značaj moći, kao i značaj političkog efekta. Za razliku od formalnih institucija koje poznaju koncept vlasti, plenum ima moć kao neuništivi potencijal, te može uvijek težiti radikalnijim i univerzalnijim zahtjevima čime se unutar njega okupljaju mase”, istaknula je.

Sekulić je u uvodu izvršio kritiku sindikalizma u Hrvatskoj, posebice središnjica koje sindikalizam drže na niskim granama. Spomenuo je i situaciju u INA-i gdje su tri vodeća sindikata ( Inaš, EKN, SING) bila posvađana, ali su se naglo ujedinili kad je on sa skupinom radnika odlučio osnovati Novu solidarnost, sindikat koji iskreno i otvoreno prokazuje sve nepravilnosti u kompaniji, pa tako i antiradnički karakter triju spomenutih sindikata. Sekulić smatra kako je plenum pravi put iz kojeg se može puno naučiti.

“Organizirat ćemo radnički plenum u Rafineriji. Mnogi danas riječ plenum ocrnjuju i povezuju s bivšim sistemom. Sve je to plod neznanja, zato je bitna komunikacija kroz medije kojom se stvari mogu promijeniti. Osim toga, kod nas čim se spomene nešto lijevo, mnogi se odmah obrušuju na vas”, rekao je.

Grgurinović je upozorila na kapitalizam kao okvir unutar kojeg se mase bune, te kako postoje borbe unutar i izvan legaliteta, pri čemu plenum nema legalitet, ali zato ima najveći legitimitet.

Mi legalnim putem možemo dobiti samo mrvice, kroz plenume možemo mnogo više. Možda studentima jest lakše, ali borba je borba i hrabrost je hrabrost

“Na razini države taj politički okvir čini parlamentarna demokracija, okvir u kojemu većina radnog naroda i obespravljenih društvenih skupina ne može istinski sudjelovati, već njihovo sudjelovanje u tim okvirima podrazumijeva ritualno biranje svake 4 godine jedno te istih političkih aktera. To se sve može preslikati i na niže instance, kao recimo na fakultete gdje studenti ne mogu izabrati upravu koja bi radila u njihovom interesu. Plenum stoga ignorira politički okvir, te daje narodnim masama da svoje zahtjeve artikuliraju i radikaliziraju. Ima političku moć pritiska, i zato plenum ima dobar mobilizacijski potencijal. Kao i studenti na fakultetima, i radnici trebaju plenume na svojim radnim mjestima”, kazala je.

Breglec je upozorila kako treba biti svijestan da je radnicima puno teže nego studentima.

“Sveučilište ima autonomiju, stoga na njemu nema prevelike opasnosti represivnog aparata. Također, studenti su više zaštićeni nego radnici. Imaju više prostora za djelovanje, ne može ih se samo tako suspendirati, nije im ugrožena egzistencija. Radnicima je teže organizirati subverziju na svom radnom mjestu jer mogu ozbiljno nastradati, dobiti otkaz. Radnički plenum je izrazito potentan, ali je sam put puno teži”, objasnila je Breglec.

Sekulić se složio i naveo sve nedaće kroz koje prolaze radnici INA-e, ali i istaknuo kako su borba i hrabrost univerzalne kategorije.

“Dakako da postoji realna opasnost otkaza. Dodatni problem su i kolege sindikalisti koji su se godinama bavili svime, samo ne sindikalnim radom. Dva člana našeg sindikata su dobili otkaze jer su htjeli obavijestiti javnost o tome što se zaista događa u INA-i. Mnogi radnici se ne usude ni učlaniti u Novu solidarnost. Mi legalnim putem možemo dobiti samo mrvice, kroz plenume možemo mnogo više. Možda studentima jest lakše, ali borba je borba i hrabrost je hrabrost”, smatra Sekulić.

Na pitanje o pozitivnom primjeru radničke borbe spomenuo je Itas iz Ivanca, ali i podsjetio na njihovu obranu rafinerije u Sisku.

“Tvornica se brani iznutra, mi smo se tako udružili u obrani rafinerije. Išli smo kroz pogone u sve tri smjene i informirali ljude. Uvijek je bitan protok informacija, zato naš sindikat širi informacije, riskirajući i otkaze. Radnička pitanja ne smiju biti pod oznakom tajnosti. Najbolji domaći primjer je Itas gdje su radnici postavili straže, nisu dozvolili direktoru da uništi poduzeće, smijenili su i stečajnog upravitelja, pa postavili svojeg koji je izborio nastavak proizvodnje. Danas Itas dobro proizvodi i izvozi. Voljeli bismo da drugi primjer bude Lipovica, tvornica radijatora koja je isto u teškom položaju”, rekao je.

Anja Grgurinović radnike smatra okosnicom temeljite društvene promjene.

“Plenum je prvi korak, ali problem može biti ako ostane na partikularnim interesima. Borbu treba radikalizirati i proširiti. Treba se pozicionirati u kapitalizmu, zato su radnici bitan faktor. Upravo na eksploataciji radnika počiva sustav, i ukidanjem vlastite eksploatacije radnici zapravo ukidaju eksploataciju na razini čitavog društva. Stoga su radnici okosnica oko koje bi se trebale okupljati druge obespravljene društvene skupine. Studenti i radnici su prirodni saveznici jer studenti predstavljaju buduću radnu snagu”, rekla je Grgurinović nakon čega se osvrnula na određene mane koje plenum može imati.

“Plenum može poprimiti oblik stadionske demokracije čime oštrica može otupjeti, a odluke se razblažiti. U radnim grupama može doći do stihije u djelovanju, stoga je važno demokratsko donošenje odluke, ali i jedinstveno provođenje istih”, smatra.

Na ovu tezu se nadovezala i sugovornica iz publike koja je rekla da čest problem plenumskih radnih grupa može biti raspršivanje odgovornosti, te je upozorila kako u Hrvatskoj generalno nema kulture plenuma. Dodala je kako na Filozofskom godinama nije bilo aktivnosti što nije dobro, već je potreban kontinuitet da nove generacije budu educirane o plenumu kako bi u kritičnim situacijama znali kako treba reagirati.

Ovaj panel pokazao je kako radnici i studenti trebaju surađivati kao prirodni saveznici unutar kapitalizma, te kako studenti mogu inspirirati radnike u strateškim oblicima borbe kao što je plenum. Predrag Sekulić je upravo primjer istinskog sindikalnog borca koji je jučer došao na panel jer uviđa potencijal studentske borbe, a prije toga je bio na prosvjedu odgajateljica čime je pokazao međuradničku solidarnost na djelu. Također, studenti Filozofskog pokazuju smjer kojim bi studentske mase trebale krenuti budući da su ovih mjeseci preko plenuma prvo postavili čvrsti obrambeni blok protiv štetnih ugovora s KBF-om, a zatim i krenuli u ofenzivu putem zahtjeva za smjenom beskrupuloznog dekana.

Moderator je ovaj panel zaključio riječima: Da nam živi radnička i studentska solidarnost!

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.