Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studenti su danas akcijom solidarnosti pristupili zaštitarima tvrtke Sokol Marić koje je autoritarni dekan Previšić unajmio s ciljem zastrašivanja studenata i profesora te gušenja slobode izražavanja. Napredni studenti zaštitarima nisu pristupili kao svojim protivnicima, već kao obespravljenim radnicima koji se nalaze u teškom položaju u današnjem sistemu.

Danas se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu odvila akcija solidarnosti sa radnicima privatne zaštitarske tvrtke Sokol Marić koji su na fakultetu od 14. rujna. Treba se ukratko podsjetiti kako je došlo do situacije da zaštitari borave na fakultetu – nakon što su na sjednici Fakultetskog vijeća odbijeni ugovori s KBF-om i nakon što je pokrenuta smjena dekana Vlatka Previšića, kako bi zaustavio legitiman postupak Previšić raspušta Studentski zbor na temelju nekih nepravilnosti u postupku izbora čemu je zeleno svjetlo 13. rujna dao i Senat Sveučilišta u Zagrebu. U farsi koja se odigravala tih dana dovedeni su i zaštitari, očito kao još jedan u nizu pokušaja zastrašivanja studenata i profesora. No, oni se nisu dali zastrašiti te su jutros odnijeli zaštitarima čokolade, cvijeće i obrok te pristupnice u Sindikat zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti.

Kako je došlo do organiziranja akcije ispričala nam je Tea Radović, studentica Filozofskog fakulteta: “Akciju smo započeli organizirati prije nekoliko dana jer smo kroz razgovor uvidjeli da smo podijeljeni na dvije strane – tu smo mi, a s druge strane Uprava sa zaštitarima. U jednom trenutku smo shvatili da su zaštitari samo dekanove marionete i da samo rade svoj posao, nisu nimalo krivi za to što se ovdje događa. Uvijek su studenti bili uz radnike, sad smo ovakav njihov položaj kontra nas htjeli anulirati, odnosno upoznati ih i pokazati da oni nisu ljudi bez lica, kao ni mi, nego da svi imamo ime, prezime i obitelj i da na njih gledamo na taj način, kao radnike koji imaju obitelj. Pogotovo treba razmišljati o tome da rade u sektoru u kojemu su jako potplaćeni i u kojemu su uvjeti rada užasni.”

Uvijek su studenti bili uz radnike, sad smo ovakav njihov položaj kontra nas htjeli anulirati, odnosno upoznati ih i pokazati da oni nisu ljudi bez lica, kao ni mi, nego da svi imamo ime, prezime i obitelj i da na njih gledamo na taj način, kao radnike koji imaju obitelj.

Sokolidarnost je za portal prokomentirala i Zrinka Božić Blanuša s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta: “Sokolidarnost se organizira da se vidi da ne postoji nikakav klasni jaz između studenata i zaštitara koji su pripadnici radničke klase i imaju teške uvjete rada, da se pokaže da u studentskoj populaciji postoji svijest o tome. Isto tako, akcija se organizira da se pokaže da ovdje zaštitari nisu ti koji su protivnici, oni su samo stavljeni u takvu poziciju, a protivnik je establišment, sveučilišni i fakultetski. Dakle, ovdje se ne radi o nekakvom sukobu sa zaštitarima, nego o djelovanju u pokušaju da se spasi ono što je svojstveno Sveučilištu, a to je njegova autonomija.”

Sami zaštitari reagirali su pozitivno, onoliko koliko su to mogli pokazati radi specifičnosti njihova posla. Kao što su studenti akcijom istaknuli, njihova pozicija nije nimalo laka. U današnje vrijeme prekarni rad je sve češći, a u sektoru zaštitarstva javlja se bez iznimke. Glavni problemi radnika u zaštitarskom sektoru su veoma niska satnica, velik broj prekovremenih sati koje moraju odraditi kako bi skupili nešto veću svotu za koliko-toliko pristojan život, jer im ga minimalac ne omogućuje, zatim katastrofalni uvjeti rada i niska sigurnost na poslu. Opširnije smo o problemima pisali nedavno.

Danas se mogao primijetiti još jedan sukob kojega ne bi smjelo biti, između dva radnika. Naime, zaštitari su novinarima rekli da s kamerama ne smiju ulaziti u prostor faksa niti biti na stepenicama, jer su im dužni to reći, ali jedan je novinar odbijao poslušati te je zaštitara koji je stajao pred ulaznim vratima provocirao snimanjem. Ovdje se jasno vidi funkcija mainstream medija kao čuvara statusa quo, ujarmljenog da održava podjele među radnicima. I zaštitar i medijski radnik moraju odraditi ono što im je naloženo, a dok oni to odrađuju kapital fluktuira i drži ih na dijametralno suprotnim stranama.

Akcija Sokolidarnost primjer je koji bi trebao postati ogledni. Studenti su akcijom pokazali svijest o većoj snazi zajedničke borbe i odbacili nametnute podjele, umjesto demoniziranja zaštitara ukazali su na važnost solidarnosti te na činjenicu da su problemi radnika i studenata isti, odnosno da se radi o sukobu rada i kapitala. Kao što je studentska borba općenito poprište klasne borbe, budući da je u osnovi studentskih zahtjeva obrazovanje dostupno svima, a da je usmjerena protiv mjera poduzetih od strane kapitalističke države koje se ogledaju uglavnom u udaru na studentski džep i džep onih koji ih financiraju te da ista ta država konstantno provodi mjere koje srozavaju radnička prava, jasno je da je zajednička studentsko-radnička borba nužna.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.