Studenti su u petak solidarno podržali svoje kolegice koje su večer prije postavile šatore ispred Ministarstva u znak bunta protiv neisplate državnih stipendija. Problemi nisu partikularni, već se radi o mnogo široj borbi za slobodno i besplatno obrazovanje, a prosvjedi i akcije se nastavljaju.

U petak 3. lipnja od 16 do 17 sati održan je prosvjed ispred Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Prosvjed je bio podrška trima studenticama koje su večer prije pred Ministarstvo postavile šator kao znak revolta protiv anti-studentske politike koju provodi Ministarstvo na čelu s ministrom Šustarom kao i cijela neoliberalna vlada. Povod revoltu je neisplata državnih stipendija i uopće nezadovoljstvo pravilima i uvjetima iz Natječaja za dodjelu državne stipendije.

Na prosvjed je došlo oko stotinjak studenata i studentica, a podršku su svojim prisustvom dali i neki članovi akademske zajednice te solidarni građani. Zahtjevi koji su se mogli čuti od organizatorica, kao i od prosvjedne mase, svode se na pravovremenu isplatu državnih stipendija, usklađivanje stipendija s akademskom, a ne s fiskalnom godinom, donošenje pripadajućeg nacrta pravilnika te ostavka ministra Šustara. Prosvjednici su odbili razgovarati nasamo u uredu s predstavnicima Ministarstva koji su tražili “predstavnike studenata“, već su željeli pregovore pred svom masom studenata, jer, kako su jednoglasno dali do znanja, svi smo “predstavnici“. Formalnim krajem prosvjeda u 17 sati nije okončana borba – šatori su ostali, a za ponedjeljak se najavljuje akcija “Student/ica pri radu“ – zajedničko učenje ispred Ministarstva u 18 sati. Naime, organizatorice time, osim potrebe za izvršavanjem svojih akademskih obaveza, ukazuju na nepravednosti kojima su izložene od početka postavljanja šatora kada su nazivanje “ljenčinama“, “neradnicima“, “uhljebima“ i sl. Srećom, bez obzira na te pogrdne komentare, čini se da većina ipak odobrava ovu borbu – osim simboličkog trubljenja u znak podrške za vrijeme protesta, stanovnici naselja u Donjim Sveticama kod Ministarstva svakodnevno koliko mogu snadbjevaju hranom i pićem prosvjednice. S obzirom na raznovrsnost aktera koji su se uključili u ovu akciju, može se reći da su spone solidarnosti ipak jače od remetilačkih regresivnih faktora.

Prosvjednička masa nije se skanjivala udaljiti od partikularnosti problema oko državnih stipendija – jasno je dala do znanja da je to samo širi dio borbe za slobodno i besplatno obrazovanje koji se uklapa u trend nedavnih studentskih borbi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kao i u otpor ultrakonzervativnom desantu na obrazovne programe. S obzirom na taj vjetar u leđa može se očekivati daljnji otpor svim tipovima napada na studente i obrazovanje, čime se još jednom pokazuje da je različite probleme nemoguće promatrati izolirano, već da ih se po logici stvari mora zahvaćati u cjelini. Tek tada bit će moguće doista utjecati na dominantne politike i kreirati relevantnu alternativu koja neće ostati u okvirima apstraktnih poruka koje počivaju na tobožnjoj “apolitičnosti“, jer pitanje obrazovanja u svakom je svom segmentu političko pitanje. A prosvjednici su to pokazali upravo vlastitim hrabrim i progresivnim političkim djelovanjem – kampiranjem pred protunarodnom državnom institucijom s vrlo jasnim porukama i zahtjevima koji nadilaze samo jedno partikularno pitanje poput državnih stipendija. To su poruke koje se izravno dotiču socijalnog stanja i materijalnih interesa studenata kao socijalno vrlo ugrožene populacije, u velikoj mjeri ovisne o nesigurnim i potplaćenim studentskim poslovima te o sitnišu koji jedva osigura poneka institucija. Hoće li se poruke i zahtjevi preliti na širu bazu studenata, zahvatiti studentski pokret u cjelini i omogućiti solidarizaciju i povezivanje s drugim potlačenim društvenim skupinama, poput radnikâ, predstoji nam vidjeti, no sasvim je očito da su bitni pomaci na progresivnoj društvenoj sceni sve vidljiviji.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.