Pod imenom ‘Glas radnika drugog reda’, SSKH je održao konferenciju na kojoj je upoznao javnost sa lošim položajem agencijskih radnika u Zagrebačkim cestama. Radni uvjeti agencijskih radnika spadaju pod prekarni oblik rada, koji se očituje u niskoj razini radnih i socijalnih prava. Ovakvom obliku radnog odnosa sindikati se moraju početi otvoreno i borbeno suprotstavljati.

Danas je u Radničkom domu održana press konferencija pod nazivom ‘Glas radnika drugog reda’ u organizaciji Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske (SSKH), koji je dio Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Tema konferencije bila je prekarni rad agencijskih radnika u Zagrebačkim cestama, podružnici Zagrebačkog holdinga i sindikalnoj podružnici SSKH. O prekarnom radu govorili su Dario Rastovčan, glavni sindikalni povjerenik SSKH u Zagrebačkim cestama, te troje agencijskih radnika koji su dugogodišnji ‘stalni’ radnici Zagrebačkih cesta. Na konferenciji su također bili prisutni njihovi kolege iz Zagrebačkih cesta, Vodoopskrbe i odvodnje te članovi Sindikata komunalaca Hrvatske.

Sindikalni povjerenik Rastovčan rekao je da je cilj konferencije obavijestiti javnost da se nad radnicima zaposlenim preko agencije neprestano provodi diskriminacija u vidu ugovora na određeno i kršenja radničkih prava.

Agencijski radnici nemaju jednaku razinu prava kao oni zaposleni na neodređeno, kao npr. pravo na isplaćivanje troškova prijevoza, božićnicu i regres, do zadnjeg dana ne znaju hoće li im i na koliko biti produžen ugovor te na taj način služe poslodavcu kao igračka.

Prema podacima Analize djelatnika koju je izradio SSKH, vidljivo je kako u Zagrebačkim cestama u zadnjih pet godina opada broj radnika zaposlenih na neodređeno, a raste broj agencijskih radnika i onih zaposlenih na određeno. Tako je 2014. agencijskih radnika bilo 13, a 2015. čak 199. Radnika zaposlenih na neodređeno bilo je 2010. godine 663, a trenutno ih je 468. Također, 149 radnika u Zagrebačkim cestama do nedavno je bilo zaposleno putem agencije Electus, a od prosinca 2015. njih dvije trećine je prebačeno u Zagrebački holding putem ugovora u trajanju od jednog mjeseca.

Glavne karakteristike prekarnog rada su neprekidna nesigurnost te niska ili nikakva prava i zaštita, koje se na radnike odražavaju u osjećaju besperspektivnosti i posvemašnjeg straha za vlastitu egzistenciju, čime se ujedno umanjuje kvaliteta njihova rada. Agencijski radnici nemaju jednaku razinu prava kao oni zaposleni na neodređeno, kao npr. pravo na isplaćivanje troškova prijevoza, božićnicu i regres, do zadnjeg dana ne znaju hoće li im i na koliko biti produžen ugovor te na taj način služe poslodavcu kao igračka.

Radna mjesta agencijskih radnika sistematizirana su u aktu o sistematizaciji u Podružnici Zagrebačke ceste, što znači da se radi o poslovima stalnog karaktera, a za koje su, sukladno tome, potrebni stalno zaposleni radnici. Riječ je o poslovima vozača, strojara, asfaltera, cestara, odnosno radnicima koji su potrebni tijekom cijele godine. Svim tim radnicima iskustvo seže od 3 do 12 godina, dakle svi oni imaju dovoljne kompetencije da ih se zaposli za stalno.

Troje radnika na konferenciji je ispričalo svoja iskustva. Mihael Tkalčević koji radi kao asfalter, a od 2011. je zaposlen u Zagrebačkim cestama, istaknuo je kako nema nikakvih materijalnih prava i kako mora živjeti kao podstanar jer nije kreditno sposoban. K tome, nesigurni radni uvjeti utječu na privatni život. Ignac Ferenčina radi kao cestar, a u Zagrebačkim cestama je od 2009. Napomenuo je da putne troškove radnici moraju sami plaćati – on svaki dan putuje 120 km iz Novog Marofa o svom trošku. Pavao Kelava dodao je okvirne podatke o mjesečnim troškovima koje iziskuje odlazak na radno mjesto. Osobe koje putuju iz Zagorja, Lasinje ili Petrinje u prosjeku mjesečno pređu 2 200 do 2 500 km, što znači da za gorivo moraju mjesečno iz vlastita džepa izdvojiti oko 1 500 kuna. Ovaj radnik ispričao je i o neugodnoj situaciji sa zaposlenicom u agenciji: “Došao sam u agenciju tražiti prosjek plaće, radi plaćanja vrtića za svoje dvoje djece, a gospodična u agenciji mi je rekla da je najlakše raditi djecu, a onda tražiti olakšice. Ja sam bio izvan sebe, to nisam doživio nikada od nikoga i to je za mene uvreda.”

Treba spomenuti i zgodu sa smanjenim iznosom plaće radi odlaska na godišnji. Naime, u prosincu je dio radnika desetak dana bio na godišnjem koji je trebala platiti agencija. Međutim, u prvom mjesecu plaća im je umanjena za 1 200 do 1 500 kuna, a kao obrazloženje naveden je porez na godišnji odmor. Radnici su se dotaknuli i bolovanja. Otići na bolovanje u ovoj je Podružnici slično kao zaigrati lutriju. Ako se bolovanje i zatraži, odmah slijede prijetnje, a slučaj od nedavno pokazuje kakvi uvjeti se postavljaju radnicima. Za zadnjeg produženja ugovora dio radnika koji nije koristio bolovanje mogao je potpisati ugovore na četiri mjeseca. Oni koji su to pravo iskoristili morali su potpisati na jedan mjesec, a rečeno im je da neće moći produžiti ugovor ako iskoriste pa i jedan dan bolovanja.

Poslodavac se ne pojavljuje, radnici ne znaju tko je on, a kad je jedan od njih zvao na telefon da pita zašto mu nije produžen ugovor, dobio je odgovor – tužite nas. Potaknuta time, jedna je novinarka upitala radnike jesu li tužili poslodavce, na što je jedan od radnika odrješito odgovorio: “Kako da ih tužim? Kojim novcima? U ovoj državi, zna se, pravda košta. A zna se tko ima para, a tko nema.”

Kako je gore spomenuto, trenutno je 468 radnika zaposleno na neodređeno. Osim što je taj broj ispod potrebnog broja radnika za obavljanje poslovnih procesa, problematično je što je u zadnjih pet godina u Zagrebačkim cestama na neodređeno zaposleno 27 ljudi od kojih niti jedan nije radnik s iskustvom, znanjem i radnim stažem, a zaposleni su uglavnom na rukovodeća radna mjesta (rukovoditelj strojnog parka, direktor sektora interne kontrole, rukovoditelj R. J. Mehanizacije itd.), te imaju puno veća primanja i povlastice. “U cestama se troši na sve strane, plaća se rukovoditeljima preko 400 i nešto prekovremenih, što bi bilo i dok su na godišnjem, voze se službeni automobili 24 sata dnevno…”, rekli su radnici.

Tajnik Sindikata komunalaca Radovan Tadej istaknuo je kako radnici u Zagrebačkim cestama do sada nisu bili sindikalno aktivni te kako će se preko sindikalnih pravnika pokušati izboriti za prava koja su im uskraćena, a ako taj način ne donese ploda, spremni su za prosvjed. Dodao je kako je vrlo vjerojatno da radnicima prisutnim na konferenciji zbog sudjelovanja neće biti produžen ugovor.

Ovaj istup sindikata bio je nužan, i borba za radnike mora se nastaviti, pri čemu je posebno bitna spremnost na prosvjed. Ovaj slučaj pokazuje još jednu katastrofalnu praksu zapošljavanja u kapitalizmu – agencijski rad kao poseban prekarno-izrabljivački radni odnos. Budući da ga neoliberalni Zakon o radu dopušta, sve je više radnika primorano u njega stupati, a jedini mogući izlaz jest upravo radničko-sindikalno udruživanje i organizirani otpor.