Sudski napad na obrovačke radnike Županijski sud u Zadru obustavio štrajk u Infra-gradu

Radnici komunalnog poduzeća Infra-grad iz Obrovca stupili su 24. 6. u štrajk radi zahtjeva za potpisivanje Kolektivnog ugovora i dizanje plaće sa 3300 na 4000 kuna. Direktor Mate Karamarko i gradonačelnik Ante Župan radnike su čitavo vrijeme ignorirali, a potom u pomoć pozvali Županijski sud, svog pouzdanog saveznika koji je radnicima naredio da se vrate na posao.

Županijski sud u Zadru jutros je obustavio štrajk komunalnih radnika Infra-grada iz Obrovca, radi čega se radnici nakon devet dana štrajka sutra moraju vratiti na posao. Ovo je već treća sudska presuda kojom se zabranjuje ustavno pravo na štrajk u Hrvatskoj u proteklih godinu dana, nakon slučaja Croatia Airlinesa i SDF Žetelice iz Županje. U razgovoru s predsjednikom štrajkaškog odbora Mariom Vrkićem saznajemo o razlozima i uvjetima pokretanja štrajka, njegovom tijeku i daljnjim koracima.

Gradsko komunalno poduzeće Infra-grad d.o.o. obavlja poslove održavanja čistoće i odvoza komunalnog otpada na području Grada Obrovca. Ima sveukupno 16 zaposlenih; 14 radnika, poslovođu operative i direktora Uprave. U poduzeću ne postoji kolektivni ugovor, a radnička plaća iznosi bijednih 3300 kuna. Upravo s ciljem potpisivanja kolektivnog ugovora (KU) i dizanja plaće, sindikalna podružnica Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske (SSKH) u Infra-gradu u travnju je krenula u svoju borbu.

“Dana 19. 4. poslali smo poslodavcu svoj prijedlog Kolektivnog ugovora u kojem je ugrađeno dizanje vrijednosti boda, odnosno dizanje plaće radnicima na 4000 kuna, kao i utvrđivanje regresa, božićnice i drugih dodataka koje imaju ostali zaposlenici kojima je osnivač ili vlasnik Grad Obrovac. Osim toga, ugradili smo i stavku prema kojoj se radnicima ne može dati otkaz bez suglasnosti sindikata i prema kojoj se ne mogu unajmiti radnici druge tvrtke na poslove koje mi radimo”, rekao nam je predsjednik štrajkaškog odbora Mario Vrkić, te dodao da radnici za 3300 kuna obavljaju čitav niz svakakvih poslova – čišćenje i prikupljanje otpada, košnju javnih površina, održavanje igrališta, kanalizacije, groblja itd. Očito ih Grad maksimalno rasteže i eksploatira.

Pošto se ni Grad Obrovac ni direktor Uprave Infra-grada Mate Karamarko nisu očitovali na prijedlog KU, radnici su 20. 5. organizirali jednodnevni štrajk upozorenja. Uprava ih opet nije htjela primiti i krenuti u pregovaranje oko KU, već ih je tužila sudu (ročište je zakazano za 31. 7). Nakon okončanog procesa mirenja, sindikat je 24. 6. odlučio stupiti u generalni štrajk do ispunjenja zahtjeva. U štrajk su stupili svi radnici, osim direktora Karamarka i poslovođe operative Gruje Anića. Dva dana potom, 26. 6., Uprava je nametnula nezakoniti Pravilnik o sistematizaciji koji nije prošao kroz formalno-pravnu proceduru savjetovanja, a HDZ-ov gradonačelnik Obrovca Ante Župan se na radničke zahtjeve nastavio oglušivati; nije ih htio primiti, a Vrkića je nazvao “prljavcem koji proizvodi lažne afere”, optužio ga za politikantstvo itd. Direktor Karamarko je pak izjavio da on nije ovlašten za pregovaranje, čime je postalo kristalno jasno da lokalna gradska vlast i direktor Uprave odbijaju preuzeti odgovornost, da su zajedno kontra radnika.

Radnici Infra – grada u svojoj su se borbi za Kolektivni ugovor i plaću od 4000 kuna suočili s čitavom aparaturom antiradničke države na lokalnoj razini – direktorom, gradonačelnikom i Županijskim sudom.

Za razliku od njih, građani Obrovca su radnike podržali, unatoč smradu smeća koje je zaudaralo ispod njihovih prozora. Grad je krajem prošlog tjedna angažirao privatnu tvrtku iz Pakoštana da pokupi otpad, što su radnici pokušali blokirati, ali ih je spriječila policija. Umjesto da konačne pristane na kolektivno pregovaranje, Uprava se obratila za pomoć svom posljednjem i najmoćnijem savezniku – Županijskom sudu u Zadru koji je jutros naredio obustavu štrajka, na temelju odluke koju Vrkić zasada ne želi iznositi u javnost. Rok žalbe je osam dana.

Tako je sud kapitalističke republike ugušio još jedan štrajk i pljunuo radnicima ravno u lice!

Mario Vrkić poručuje da ga ova odluka neće pokolebati u daljnjim nastojanjima i borbi. Osim što je (bio) predsjednik štrajkaškog odbora, Vrkić je i predstavnik radnika u Nadzornom odboru, te godinama upozorava na štetno upravljanje Mate Karamarka. Medijima je objasnio kako je Karamarko direktor u mirovini koji u Infra-gradu radi na četiri sata, radnici su istaknuli i kako ima službeno vozilo, mobitel, karticu, plaću od 7000 kuna, te kako je kum Tomislava Karamarka.

Radnici 2014. nisu dobili dvije plaće i tada nisu išli u štrajk, ali su podnijeli kaznenu prijavu protiv Mate Karamarka i još jedne osobe. Nakon četiri godine, u svibnju 2018., Općinsko državno odvjetništvo u Zadru konačno je podiglo optužnicu protiv Karamarka zbog “produljenog kaznenog djela protiv gospodarstva – utaje poreza ili carine”.

Prošlost Mate Karamarka vezana je i uz uništavanje modne konfekcije Virovitičanka koja je u stečaju završila 2001. Naime, u nalazu Državne revizije iz siječnja 2004. stoji kako postupci privatizacije nisu obavljeni u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama, a direktor firme je od 1996. do 1999. bio upravo – Mate Karamarko.

Radnici Infra – grada u svojoj su se borbi za Kolektivni ugovor i plaću od 4000 kuna suočili s čitavom aparaturom antiradničke države na lokalnoj razini – direktorom, gradonačelnikom i Županijskim sudom. Tako manjina nastavlja terorizirati većinu; uskraćivati pravo na poboljšanje materijalnog položaja, odnosno cementirati stanje bijede. Budući da je ovo već treći primjer udruženog napada na radničku klasu u nepunih godinu dana, vrijeme je da sindikalne središnjice (poglavito SSSH!) organiziraju jedan veći prosvjed s ciljem upozoravanja javnosti na novi trend sudskih zabrana štrajkova, kao i odlučno protivljenje tome. U suprotnom, ove borbe (Croatia Airlines, SDF, Infra-Grad) ostat će nepovezane, međusobno izolirane, ostavljene u (neradom) sjećanju lokalnih zajednica.

Sudovi antiradničke države već su tri puta rekli svoje, red je na sindikalnim središnjicama. I to ne samo radi sadašnjih, već i radi nadolazećih generacija radnika. Ukoliko ne poduzmu ništa u smjeru mobilizacije radnika iz cijele zemlje, povijest će ih upamtiti kao – suučesnike.