U Zagrebu je danas održana press konferencija na kojoj su članovi Novog sindikata i Hrvatskog centra za radničku solidarnost upozorili na nehumane uvjete rada u tvornici Geoxa u Vranju na jugu Srbije. Istom prilikom naglašena je potreba za radničkim jedinstvom i solidarnošću.

O torturi u tvornici Geox u Vranju na jugu Srbije pisali smo na Radničkom portalu krajem prošle godine. Brend koji svoj profit stječe brutalnim izrabljivanjem radnika svoju trgovinu ima i u Hrvatskoj, a u neposrednoj blizini te trgovine, na križanju Tomićeve i Ilice, danas je u 12 sati bila održana press konferencija upravo kako bi se skrenula pozornost javnosti na radne uvjete u Vranju i kako bi se poručilo radnicima da nisu sami i da imaju podršku iz Hrvatske. Presicu su organizirali Novi sindikat i udruga Hrvatski centar za radničku solidarnost (HCRS) koji zajedno sudjeluju u međunarodnoj platformi Clean Clothes Campaign (CCC), a održana je povodom međunarodne akcije solidarnosti – The real cost of our shoes (Prava cijena naše obuće). Na konferenciji za medije javnosti su se obratili Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata, i Zlatan Topalović iz udruge HCRS te su predstavili rezultate iz izvješća Clean Clothes kampanje i posebno se osvrnuli na tvornicu Geox u Vranju.

Ono što za kapitaliste označava priliku za biznis i povoljnije uvjete, za radnike znači nisku cijenu rada ili dugotrajnu stagnaciju plaća, u pravilu otežano sindikalno organiziranje i općenito nesigurne uvjete rada. Odnose koji vladaju u tekstilnoj i obućarskoj industriji danas bi se slobodno moglo nazvati robovlasničkima.

Tomislav Kiš iz Novog sindikata objasnio je ukratko što je Clean Clothes kampanja. Ona djeluje u 16 zemalja i okuplja oko 200 nevladinih udruga i sindikata, a osnovna ideja je osvijestiti ljude što stoji iza gotovih proizvoda u tekstilnoj industriji. Sam naziv kampanje “Clean Clothes” ne upućuje na fizičku čistoću odjeće i obuće već na odnose u lancu dobave i proizvodnje koje treba očistiti od stvari neugodnih po radnike, a ujedno i nemoralnih. Spomenuo je istraživanje talijanske organizacije Abiti Puliti koja je napravila kompletnu analizu troškova poslovanja i odnosa poslodavaca prema radnicima u dijelu koji se tiče raspodjele novce, a istraživanje je bazirano na tri brenda – Tod’s, Prada i Geox.

O odnosima u tvornici Geoxa u Vranju Kiš je rekao ovako: “Tvornica je dobila toliko donacija od države da tri i pol godine ima za isplaćivanje plaća radnicima. Svaka cipela koju u međuvremenu proizvedu je ekstraprofit. To je stvar države i ekonomske politike, a naša je stvar solidarnost prema ljudima, prema radnicima općenito, jer kada poslovođa predlaže da bi radnicima trebalo dozvoliti da idu na wc, onda uprava kaže – bilo bi možda jednostavnije, kvalitetnije i sa manje troškova da im se održi tečaj postavljanja pelena. Da bi postigli norme radnici vrlo često rade bez zaštitne odjeće, stvara se psihoza straha i ucijenjenost radnim mjestom s jednim ciljem – da bi se poniznost radničke klase držala na što nižem nivou, a kako bi eksploatacija bila što veća”.

Nakon što se počelo propitivati situaciju i vršiti pritisak prema upravi, određene stvari su se popravile (pr. plaća je podignuta za 20 posto iznad minimalca što je i dalje ispod realnih životnih potreba), ali dakako u nedovoljnoj mjeri. Ipak, time je poslana poruka da samo borba i aktivnost mogu poboljšati položaj radnika. “Nama je cilj reći ovdje da veliki brendovi zarađuju ogromne profite, a iza sjajne fasade koju često viđamo na revijama i sl. stoje slomljeni ljudi, ucijenjeni ljudi koji su plaćeni minimalcem ili manje od minimalca, a kojima je vrlo često zabranjeno sindikalno organiziranje”, rekao je Kiš.

Zlatan Topalović iz udruge Hrvatski centar za radničku solidarnost objasnio je motive za uključivanje u Clean clothes kampanju: “U nacionalnu koaliciju CC kampanje priključili smo se jer smatramo da je borba protiv kapitala i za povećanje radničkih prava jedino moguća ako je nadnacionalna, u smislu povezivanja radničkih borbi. Ono što za kapitaliste označava priliku za biznis i povoljnije uvjete, što često čujemo i u Srbiji i ovdje kod nas, za radnike znači nisku cijenu rada ili dugotrajnu stagnaciju plaća, u pravilu otežano sindikalno organiziranje i općenito nesigurne uvjete rada. Odnose koji vladaju u tekstilnoj i obućarskoj industriji danas bi se slobodno moglo nazvati robovlasničkima. Ovim putem želimo poslati podršku radnicima iz Vranja – nisu sami, imaju podršku iz Hrvatske. Ovo je jedan od načina na koji se može povećati radnički standard i cijena rada u svim zemljama iz okruženja te spriječiti slučajeve poput Geoxa”, zaključio je Topalović.

Za kraj, Tomislav Kiš je objasnio da hrvatska nacionalna koalicija Clean Clothes kampanje podržava zahtjeve dane u izvještaju organizacije Abiti Puliti iz Italije, a u kojima stoji da je u Vranju pod hitno potrebno omogućiti slobodnije sindikalno organiziranje, krenuti ka kolektivnim pregovorima i podići razinu tehničke sigurnosti, odnosno uvjeta rada. Istaknuo je i da Novi sindikat zagovara koncept living wage-a, odnosno plaće za dostojanstven život. Taj koncept posve je drugačiji od koncepta minimalne plaće jer osigurava zadovoljenje životnih potreba, a konačni cilj je postaviti iste uvjete rada za ljude koji rade na istom teritoriju, kako ne bi dolazilo do dampinških cijena rada.

Na lecima koje su okupljeni dijelili prolaznicima sažeti su uvjeti rada u Geoxu – 1300 radnika radi za mizernu plaću, a zbog neljudskih uvjeta u tvornici česta je intervencija hitne pomoći. Radnici su svakodnevno pod stresom, zbog čega su mnogi na tabletama. Osim toga, nemaju nikakve zaštite jer uprava opstruira pokušaje slobodnog sindikalnog organiziranja.

S obzirom na to da situacija u hrvatskim tekstilnim tvornicama nije puno drugačija, iznimno je važno osvijestiti da je problem zajednički i da ujedinjeno radništvo mora ustati protiv kapitalističke klase i svih njezinih saveznika koji parazitiraju na nacionalnim podjelama. Grupa okupljena na današnjoj presici iz tog je razloga istaknula da čvrsto stoji uz radništvo i poručila da radnička borba ne poznaje granice.