Nakon što ih je uprava više mjeseci ignorirala i odugovlačila s potpisivanjem kolektivnog ugovora, ovi vrijedni radnici koji svakodnevno riskiraju vlastite živote danas su odlučili stupiti u štrajk do daljnjega. Suštinski problem svih pirotehničara, bilo Mungosa, bilo onih iz privatnog sektora, jest tržišno natjecanje kojem su prepušteni na inicijativu kapitalističke države.

Umjesto na minsko polje, pirotehničari državne tvrtke Mungos razminiranje d.o.o. zaputili su se danas ujutro u Sisak gdje se nalazi sjedište njihove tvrtke te stigli pred zgradu Hrvatskog centra za razminiranje (HCR). Razlog odlaska u Sisak jest stupanje u štrajk čiji je povod odugovlačenje s kolektivnim pregovorima.

Naime, tvrtka Mungos nema kolektivni ugovor već godinama, a pregovori o njemu vode se više od godinu i pol. Nakon što postupak mirenja nije uspio, radnici su odlučili stupiti u štrajk koji će trajati do ispunjenja njihovih zahtjeva. Osim sklapanja kolektivnog ugovora, zahtijevaju i povećanje plaća na 15.000 kuna bruto uz dodatak za minuli rad od 0,5 posto po godini radnog staža. U neuspješno okončanim pregovorima oko povećanja plaća poslodavac je tvrdio, kako nam je rekao Davor Iveković, sindikalni povjerenik Novog Sindikata za Mungos i član štrajkaškog odbora, “da zahtjev nije ekonomski opravdan i da je prevelik te da nema dovoljno sredstava za isplatu te razine plaće, mada nije napravio niti financijsku analizu da se vidi koliki su ukupni troškovi.” Iveković naglašava da je problem u HCR-u, odnosno ravnatelju Draženu Jakopcu koji mora osigurati tu razinu plaća. Iz tog razloga na današnjem sastanku nije ništa riješeno, budući da je s poslovne strane bio prisutan samo novoimenovani predsjednik uprave Mungos razminiranja Damir Magdić koji bez Jakopca ne može donijeti nikakvu odluku. Osim toga, dodaje Iveković, “Magdić veli da mu treba više vremena i da nije upućen s financijskim pokazateljima, budući da je tek u petak stupio na mjesto predsjednika Uprave.”

Ovaj štrajk organizirao je Novi sindikat, a u tvrtci djeluje još i Sindikat humanitarnog razminiranja (SHR). “Od 58 zaposlenih pirotehničara, članstvo u Novom sindikatu čine samo pirotehničari, njih 30, a SHR ima veći broj članova, ali manji broj radnika. O našem odnosu dovoljno govori činjenica da jedan sindikat štrajka, a drugi ne”, rekao je Iveković.

Osim plaća, u Mungosu ima i drugih problema, a o njima su radnici govorili na prosvjedu krajem veljače 2016. gdje su kao osnovne razloge nezadovoljstva istaknuli već spomenuto odugovlačenje kolektivnog pregovaranja, smanjenje materijalnih prava, problem s prisilnim radom izvan propisanih radnih turnusa, prijetnje radnicima itd. Uprava je tada bila obećala redovne sastanke, no ništa se nije riješilo i problemi su ostali. Iveković je to prokomentirao riječima: “Ravnatelj lako daje obećanja, ali ih teško ispunjava.”

Ni pirotehničari privatnih tvrtki ni Mungosi nisu do sada u svojim zahtjevima naišli na razumijevanje, podršku i brigu od strane nadležnih institucija i Vlade već na ignoranciju i nezainteresiranost.

Udarajuću na džepove radnika, udara se ujedno i na kvalitetu rada koja je snižena i pritiscima radi kvadrature koji se vrše na njih, ucjenama te lošim radnim uvjetima, npr. zaštitna oprema je neadekvatna, u krivo vrijeme se radi na visokim temperaturama i u loše pripremljenim terenima itd. Kako se na građanstvo odražavaju ti uvjeti možemo vidjeti na primjeru Srđa, brda iznad Dubrovnika, koji je tri puta razminiran, a svaki put nakon požara su mine pucale te je dolazilo i do nesreća. Davor Iveković rekao nam je da ima dosta terena u kojima su zaostale mine i naveo još jedan primjer – naselje Cerić u Vukovarsko-srijemskoj županiji koja je 2015. proglašena očišćenom, a gdje je eksplodirala protupješačka rasprskavajuća mina i u naknadnom pregledu nađeno je još minsko-eksplozivnih sredstava. Kao krivca navodi cjelokupni način rada u sustavu razminiranja: “Odgovoran je sam sustav i način na koji se obavljaju poslovi razminiranja koji su, dakle, podložni tržištu gdje vrijedi parola ‘brže, više, jače’ i gdje sigurnost i kvaliteta poslova nisu važni, već su podložni profitu i moraju se prilagođavati cijeni kvadrata. Ako pirotehničar ne obradi površinu koja se zahtjeva za plaću, plaća mu neće biti isplaćena i dolazi do situacije da se ide linijom lakšeg otpora i površnijeg odrađivanja posla te loše odrađenih projekata”.

Problem tržišta definitivno je glavni problem u branši razminiranja, a iako je veoma osjetan i u Mungosu, izražen je i u privatnim tvrtkama o čemu su govorili radnici na prosvjedu sredinom svibnja 2016. i kao konačni zahtjev istaknuli micanje ovog posla iz tržišne utakmice. Sam Mungos je do pojave privatnih tvrtki četvorni metar razminiravao po cijeni od 27 kuna, a izbacivanjem grane na tržište cijena se srozavala zajedno s uvjetima rada do sramotnog iznosa od 2,68 kn/m2. Ni pirotehničari privatnih tvrtki ni Mungosi nisu do sada u svojim zahtjevima naišli na razumijevanje, podršku i brigu od strane nadležnih institucija i Vlade već na ignoranciju i nezainteresiranost. Davor Iveković zato najavljuje daljnju borbu: “Borba se obavezno nastavlja, plaće su samo jedan od problema, s njima definiramo cijenu rada, ali treba riješiti ostale probleme – osigurati normalne uvjete rada, jer mi tražimo da možemo neopterećeni ući u minsko polje, odraditi posao, pregledanu površinu ostaviti sigurnu za ljude koji će ju koristiti i na kraju radnog vremena izaći živi i zdravi.”

Novi sindikat je u svibnju uspio organizirati značajan prosvjed na kojem je okupio dvjestotinjak pirotehničara iz raznih privatnih firmi, a Mungosi su tada dali podršku prosvjedu. Radnici iz različitih privatnih firmi su tada pokazali jedinstvo i solidarnost, a sljedeći korak bi svakako bila njihova podrška Mungosima, te konačno ujedinjenje svih pirotehničara i postavljanje jedinstvenog zahtjeva da se ova djelatnost pod hitno ukloni s tržišta i zaštiti kao strateški važna što nedvojbeno i jest. Tržišni tretman razminiranja u Hrvatskoj ostavlja kobne posljedice, a na primjeru ove djelatnosti se jasno vidi potreba za društvenim planiranjem kojeg u kapitalizmu nema.

Besplatno se pretplatite na dvotjedni izbor članaka Radničkog portala.