Prosvjedi održani u organizaciji Sindikata umirovljenika Hrvatske u utorak, 10. listopada 2017., u nekoliko hrvatskih gradova ukazuju na alarmantni položaj umirovljenika i umirovljenica. Govornici su iznijeli poražavajuće brojke, ukazali na to da ogromna većina nema mirovinu dovoljnu za preživljavanje i vrlo često mora birati između plaćanja režija i hrane, te prozvali vladu za indiferentnost.

Prekjučer se s početkom u 12 sati održao prosvjed pod geslom “Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti!” u organizaciji Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) u nekoliko hrvatskih gradova – Zagrebu, Splitu, Puli, Osijeku i Slavonskom Brodu. Oko tisuću okupljenih prosvjedovalo je u Zagrebu na Trgu bana Jelačića. Umirovljenici su na ulicama jer su, kako su rekli organizatori, dotakli dno Europske unije i regije – svaka treća osoba starija od 65 godina je u zoni siromaštva.

Okupljenima se najprije obratio zamjenik predsjednice SUH-a Milan Tomičić koji je istaknuo da ovo okupljanje nije skup buntovnika bez razloga, nego osiromašenih i poniženih umirovljenika. Iznio je neke neumoljive brojke: “U Hrvatskoj je prosječna mirovina 2.316 kuna. 57 posto umirovljenika ima najnižu prosječnu mirovinu. 183 000 umirovljenika ima manje od tisuću kuna. Takozvano usklađenje za ovu godinu od 2,1 posto znači porast prosječne mirovine za oko 47 kuna, a to su dvije litre mlijeka, dvije kile kruha i jedno pecivo. Za one koji imaju manje od 1000 kuna mirovine to povećanje iznosi oko 20 kuna. Zar to nije ponižavanje? To je ponižavanje koje jedva da možemo otrpjeti!”

Nakon Tomičića govorila je Jasna Petrović, predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske. Ona je rekla kako sindikat već godinama pregovara s političkom elitom, ali da u posljednje dvije godine više nema dijaloga, osim toga, ne funkcionira Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe, i političare nije briga za njih. Također je iznijela neke poražavajuće informacije: “Ove je godine zabilježen crni siječanj kad je umrlo 42 posto ljudi više nego prethodne godine. Godine 2015. je umrlo više ljudi nego u godinama rata – starci umiru od očaja, gladi, stresa, siromaštva. Broj umirovljenika u ukupnom broju samoubojica čini 40 posto i taj postotak raste.“ Dodala je kako Vlada smatra da su zahtjevi protiv hitnih mjera siromaštva pretjerani i nerealni. Za povećanje mirovina posljednjim usklađenjem od 2,1 posto kažu da je najveće povećanje u zadnjih 10 godina, a to uopće nije točno”, rekla je Petrović, jer mirovine zaostaju za plaćama za 2,55 posto.

Godine 2015. je umrlo više ljudi nego u godinama rata – starci umiru od očaja, gladi, stresa, siromaštva. Broj umirovljenika u ukupnom broju samoubojica čini 40 posto i taj postotak raste.

Glumica Jasna Bilušić i glumac Marko Torjanac pročitali su poruke koje su pristigle SUH-u, u kojima pošiljatelji opisuju vlastiti egzistencijalni položaj i prozivaju vladu za indiferentnost.

“Naši umirovljenici imaju pravo da nemaju nikakva prava – na prosvjede ne mogu, a štrajk glađu im je svakodnevica, zato se udružimo i izborimo za njih!” ili “Stariji ljudi su uglavnom umirovljenici s malim mirovinama, a neki nemaju niti to – često biraju hoće li jesti ili platiti režije”- takve smo poruke mogli čuti!

Nakon toga pročitani su i zahtjevi umirovljenika. Umirovljenici traže trenutne mjere koje će zaustaviti siromaštvo (pr. povećanje mirovina za 19 posto svima koji su umirovljeni nakon 1.1.1999. godine s obračunom razlike od dana umirovljenja do kraja 2017.). Naveli su i niz zahtjeva iz područja zdravstva (npr. zadržavanje državnog dopunskog osiguranja pri HZZO-u), traže i pravo na dijalog i suodlučivanje u smislu pokretanja redovitog rada Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, uvođenje posebnog pravobranitelja za starije osobe i dr.

Pročitano je još nekoliko poruka koje opisuju teško materijalno stanje umirovljenika i umirovljenica i apsurde našeg mirovinskog sustava, npr. “S višom stručnom spremom sam s 31 godinu staža, radeći u propaloj firmi, morala u prijevremenu mirovinu koja danas iznosi 1.800 kuna. Živim sama i podstanarka sam, ali ne ispunjavam uvjete za ikakvu pomoć, jer imam mirovinu. Kad platim stan, ostane mi tristo kuna, a preživljavam čisteći i čuvajući starije osobe. Sve to ide nekako, ali što kad ostarim, kad više neću moći raditi i naći posla?”.

U mnogim slučajeva žene su određeno vrijeme svog radnog vijeka izvan tržišta rada zbog porodiljnih dopusta, bolovanja uzrokovanog brigom o djeci i drugim članovima obitelji. Ako imaju sreće dočekat će prijevremenu mirovinu, ali bolesne i potrgane.

O položaju žena umirovljenica, osobito ugroženima jer žene tijekom života zarađuju manje, pa posljedično imaju i manje mirovine, govorila je Ramiza Memedi, predstavnica Ženske mreže Hrvatske:

“Očekivana životna dob kod žena je veća nego kod muškaraca, što ima za posljedicu da žene žive u siromaštvu duže i da moraju preuzeti taj teret duži period. Kada žene dobivaju svoje mirovine uglavnom ih dobivaju na istoj osnovi kao i muškarci, u skladu sa svojim primanjima i radnim stažem. Ovdje je posebno važno naglasiti kako su u mnogim slučajeva žene određeno vrijeme svog radnog vijeka izvan tržišta rada zbog porodiljnih dopusta, bolovanja uzrokovanog brigom o djeci i drugim članovima obitelji. Ako imaju sreće dočekat će prijevremenu mirovinu, ali bolesne i potrgane. One druge čije firme su uništili poslodavci, kapitalisti, danima su i mjesecima na burzi rada, na socijali, uz povremeno zapošljavanje.”

Damir Fatušić govorio je kao predstavnik osoba s invaliditetom. Rekao je da su osobe s invaliditetom u vrlo sličnoj situaciji kao umirovljenici i naveo njihove probleme koji se tiču izrazito niske zaposlenosti i niskih naknada.

Javnu podršku prosvjednicima izrazili su i Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, i Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kao i predsjednik Mreže mladih Hrvatske Josip Miličević koji im je poručio da međugeneracijska solidarnost postoji i da u borbi za dostojanstveni život nisu sami.

Prema svemu navedenom, vidimo da je situacija alarmantna. Na prosvjedu je spomenut i vrlo nepovoljan omjer broja zaposlenih i umirovljenih (blizu 1:1), pa problemima umirovljenika treba pridodati i probleme radnika – sve veći prodor prekarnih oblika rada (rad na ugovor na određeno vrijeme, agencijski rad, rad na crno) zbog kojih je teže ostvariti pravo na mirovinu, prevladavajuće minimalne plaće, niski postotak zaposlenosti, a sve to u konačnici dovodi do masovnog egzodusa stanovništva i predstavlja udar na mirovinski sustav. Stoga, jasno je da se radnici i umirovljenici trebaju udružiti u borbi protiv diktata izrabljivačkog antiradničkog i antiumirovljeničkog sistema- kapitalizma.

Egzistencijalna ugroženost umirovljenika je prvoklasni politički problem nastao kao posljedica restauracije kapitalizma, tj. društveno-ekonomske formacije koja počiva na eksploataciji i prisvajanju rada većine od strane manjine. Tu većinu čine upravo radnici čija pauperizacija uslijed prodora prekarnih radnih odnosa za sobom u bijedu povlači i umirovljenike.

Kao i na ostalim sindikalnim prosvjedima, i ovdje je izostala politizacija problema i teme radi koje se prosvjeduje. Organizacije političke ljevice nisu se ozbiljnije pridružile prosvjedu, a rukovodstvo SUH-a drži klasičnu apolitičnu distancu i pogrešno smatra da je prosvjed interesne, a ne političke naravi.

Kao prvo, egzistencijalna ugroženost umirovljenika je prvoklasni politički problem nastao kao posljedica restauracije kapitalizma, tj. društveno-ekonomske formacije koja počiva na eksploataciji i prisvajanju rada većine od strane manjine. Tu većinu čine upravo radnici čija (sve izraženija) pauperizacija uslijed prodora prekarnih radnih odnosa za sobom u bijedu povlači i umirovljenike. Sve to odvija se na deindustrijaliziranoj kapitalističkoj periferiji čije stanovništvo teret kapitalizma podnosi još teže nego stanovništvo zemalja centra (Njemačka, Velika Britanija…). Prema tome, umirovljenički problem neosporno jest političke naravi, a budući da prosvjed nije sam sebi svrha, već nastoji riješiti problem umirovljenika, i sam prosvjed jest političke naravi.

Drugo, političko i interesno nisu suprotstavljeni pojmovi kao što razdvaja i sugerira vodstvo SUH-a. Ako umirovljenici kao društvena skupina imaju svoje interese za poboljšanjem životnog i materijalnog položaja, a te iste interese nastoje ostvariti putem zahtjeva koje upućuju državi i vladi, onda su to politički interesi.

Mi svakako pozdravljamo jučerašnji prosvjed kao početak novog vala borbe umirovljenika kao obespravljene društvene skupine, pri čemu se zalažemo za prelazak u višu fazu, a za to su potrebni novi segmenti:

1. Politizacija putem uključivanja svih organizacija, bez obzira na njihov oblik (partijskih, nevladinih, studentskih…), koje se zalažu za poboljšanje položaja umirovljenika, i koje probleme umirovljenika smještaju u širi društveno-ekonomski kontekst. Ukoliko doista želi poboljšati položaj svojih članova i svih drugih umirovljenika, sindikalno rukovodstvo SUH-a si u ovim katastrofalnim vremenima ne može dozvoliti zatvorenost, već treba težiti što širem povezivanju i imati šire poglede.

2. Nužno povezivanje umirovljeničke borbe sa borbom radnika. Potpora radničkih sindikata i što većeg broja radnika neophodna je, a usmene potpore čelnika središnjica sigurno nisu dovoljne. Kao i u slučaju nedavnog prosvjeda protiv SOR-a, oni za prosvjedne akcije umirovljenika moraju mobilizirati svoje članstvo (koje broji na desetine tisuća radnika). Stvaranjem takve suradnje, i umirovljenici bi povratno podržavali radničke prosvjede i skupove. Primjerice, na dnevni red aktualne kapitalističke vlade uskoro bi mogao doći novi, po radnike još gori Zakon o radu. Protiv njega skupa s radnicima moraju ustati i umirovljenici.