INA je donijela poslovni plan za 2019. godinu, a ako se novi plan realizira doći će do onoga na što su borbeni radnici sisačke Rafinerije godinama upozoravali – gašenja Rafinerije i smrti nekada slavnog industrijskog grada. Tim povodom razgovarali smo s Predragom Sekulićem iz Stožera za obranu Rafinerije nafte Sisak i predsjednikom sindikata Nova Solidarnost.

Ina je objavila poslovni plan za 2019. godinu prema kojem se u RNS-u planira ukinuti FCC pogon, što de facto znači i ukidanje proizvodnje, a ako se plan ostvari rafinerija će biti pretvorena u, kolokvijalno rečeno – jedno veliko skladište. Kako komentirate ovaj poslovni plan?

Dakle, FCC pogon je prestao sa radom odlukom s početka ove godine. Tada smo iz Siska upoznali sve aktere (ministarstvo, Upravu, NO i hrvatsku javnost) kako ovo znači zatvaranje rafinerije u Sisku jer se gasi najprofitabilniji pogon. Svima u naftnom svijetu je to jasno, ali očito jedino nama u Hrvatskoj nije. Čak smo organizirali okrugli stol o toj temi gdje su akademici Billege i Medarac govorili što je FCC i potvrdili naše navode. Uz ovo smo nudili i tablice izračuna za FCC gdje je unesen svaki parametar ulaza i izlaza na pogon i gdje je vidljivo da FCC na minimalnom kapacitetu zaradi između 10,5 i 13,5 milijuna kuna mjesečno. Iz Ćorićevog ministarstva nam se nikada nitko nije javio sa dodatnim pitanjem. Za mene je to prestrašno.

Predrag Sekulić

Foto: D. D. | Predrag Sekulić

Poslovnog plana ovdje ustvari niti nema. Odluka je da rafinerija prestane prerađivati naftu, a sve ostalo je samo izrečena riječ. Ništa od toga biti neće. Bio-rafinerija je odavno napušten projekt, mada smo od početka govorili da je sve samo fake. Bazna ulja isto tako. Bitumen se može revitalizirati uz ulaganja od nešto manje od 20 milijuna kuna, koliko sam upoznat sa podacima, ali tamo radi svega dva radnika u jednoj postavi. Dakle, kroz četiri smjene osam ljudi. Što se distributivnog centra tiče, odnosno kako ste lijepo i rekli skladišta, mi smo to i sada. Novi pojam koji, po meni, ostaje nezamijećen, a počela ga je Ina koristiti je “Industrijski centar”. Ma što to bilo i ma što to značilo. U Sisku već postoji industrijski centar (smijeh). Iza svega je, kako smo već godinama upozoravali, odvoz domaće nafte iz Siska i ukidanje glavne konkurencije mađarskim rafinerijama.

Po meni, kada bi se sve ovo i realiziralo, a tvrdim da neće gotovo ništa, posla bi bilo za manje od 150 radnika. Uz napomenu “sa puno manjim plaćama”. Ovo je još jedna odlika naših ljudi. Nitko nije pročitao rečenicu iz priopćenja Ine gdje se navodi kako će se “materijalna prava radnika nastojati zadržati što duže”.

U Ini kažu da im prerada sirove nafte donosi gubitke, u prosjeku milijardu kuna godišnje te da bi se u Sisku trebali baviti drugim, kako kažu, “ekonomski isplativijim djelatnostima”. To je pokazala i Deloitteova analiza? Tko je platio tu analizu i kako komentirate ove brojke koje se plasiraju u javnost?

Ponekad mi se čini da smo svi mi idioti, pa me niti ne čudi da nas Mađari i mađaroni na taj način i promatraju. Pa zar nitko nije zamijetio kako je još prije dva mjeseca izlazio podatak o minusu od oko 200 milijuna kuna (koji su koristili iz Ine). Od kada je Fasimon preuzeo priču govori se o milijardu kuna. Pa ne da je smiješno. Isto tako se napuhuje vrijednost investicije u Rijeci. Pa još prije par dana govorili smo o 3 milijarde kuna, a danas već o 4 milijarde. Na jesen 2019. gospoda iz Mol-a će lijepo reći kako nije isplativo ulagati 4 milijarde kuna u pogon koji će se graditi 5 godina, a čiji je povrat investicije možda 8, 10 ili 12 godina. Volio bih, zbog Riječana, da nisam u pravu, iskreno, ali bojim se da se od ovih ne može ništa drugo očekivati.

Koje su to ekonomski isplativije djelatnosti? Tko će se to prekvalificirati? Imamo vrhunske stručnjake u naftnoj preradi koji su traženi svuda po svijetu. I? Sada će se prekvalificirati u ovim godinama u što? Pekare, vodoinstalatere? Što? Ništa! Rastjerat će ljude što prije i reći kako nema više tko raditi. Mol je svoje napravio, ako se ovo dozvoli i komotno može napustiti Inu, vratiti je nama budalama. Više nikada nećete dobiti dozvolu za pokretanje rafinerije u Europi. Gotovo. Tržište su preuzeli, a vi sad ulažite u Rijeku ako mislite da možete i da je to isplativo.

Ovo ništa nije dio Deloittove analize. I to sam govorio i govorimo cijelo vrijeme. Plaćeni su za izvršiti nalog i nitko ih više ne spominje. Tražio sam sastanak NO, Uprave, Deloittea i ministarstva i tvrdio sam da će se u sat vremena sastanka uvidjeti tko govori istinu i tko ima pravo. Međutim, do sastanka nije došlo jer sam bio uvjeren da kolege iz Deloitta ne bi lagali nama u oči, kao što nisu niti na sastanku u Ini, kada smo argumentirano govorili o svemu, a oni nam nisu kontrirali.

MOL je (iznenada) povukao tužbu protiv Hrvatske u Washingtonu 18. 12., dan kasnije donesen je Inin poslovni plan s kojim se ukida pogon u Sisku, HDZ-ovi evroparlamentarci su nekoliko mjeseci ranije podržali Viktora Orbana u Evroparlamentu, a zauzvrat je Mađarska odblokirala pristupanje Hrvatske u OECD. Izgleda da će radnici rafinerije u Sisku najviše platiti za dobre odnose na relaciji Zagreb-Budimpešta.

Znam da nerado spominjete i deal oko Petrokemije, a uz sve navedeno, ovo je bitan dio priče, iz više razloga. Dakle, prije skoro godinu dana tvrdio sam da je Ćorić tražio od Aldotta da Ina uđe u vlasničku strukturu Petrokemije. Nakon kraće izmjene pitanja, zaključak je kako će Ćorić dozvoliti prijevoz nafte iz Siska, a što je drugim riječima zatvaranje RNS. Nažalost, pukla je tu i zakletva gospodina Klausa kako neće to nikada dozvoliti i kako je spreman sa Stožerom (za obranu Petrokemije, op. a.) doći u Sisak, kako nema zamjene jedno za drugo i bla bla. Međutim, okolnosti su se promijenile, očito je i gospodin Klaus kapitulirao. I ne krivim ga, radi za svoj grad, svoju firmu. Krivim ove naše sindikalne mađarončiće iz Siska, naivce, guzičare. Klaus je odavno napustio sindikalizam i uključio se u neke druge vode, ali neka o tome govore institucije.

Nismo se predali, čak bi rekao da nas je ova priča ponovo okupila i približila i one nevjerne Tome koji su mislili kako se rafinerija nikada neće zatvoriti.

Sve ovo navedeno je, naravno, dio priče, ali mi nije jasno da smo na svim stranama mi popušili (mi = Republika Hrvatska). Pa ništa mi nismo dobili povlačenjem ove tužbe. Dobili smo alibi (naša politika) za zatvaranje Siska jer je to kao dogovor na višoj razini, pregovaranjem, i limitiran međunarodnim odnosima. Ne! Ovo je jad hrvatske politike. Mađari su nam preuzeli još jedan važan segment gospodarstva, a zauzvrat nismo dobili ništa. Predali smo se. I ako mene pitate, ova Vlada nas je vratila 150 godina unatrag. Ovo je za mene izdaja nacionalnih interesa, izdaja svih nas koji smo se borili za ovu neovisnost, a posebice roditelja i djece poginulih branitelja. Posljedice ovih zbivanja će se vidjeti u bližoj budućnosti, a sve koji su sudjelovali u tome, po meni, treba izvesti pred sud.

Gdje je zapelo s najavljenom nacionalizacijom Ine, odnosno s Vladinim otkupom udjela MOL-a u Ini koju je najavio Plenković prije 2 godine?

Ne znam i iskreno, ne zanima me. Ovo danas vidim kao mogući dio dogovora. Vi zatvorite Sisak, a mi ćemo vam jeftinije dati Inu nazad. Što Mađari dobivaju? Tržište RH, Bosne i Hercegovine i Srbije. Vraćaju nemoderniziranu rafineriju u Rijeci, za čiju modernizaciju RH nema novaca. I to je to. Posao odrađen. Što znači što je ovaj nešto rekao. Pa tko je u ovoj državi još odgovarao radi svojih riječi? Pa pogledajte video iz 8. mjeseca 2016. gdje ministar Marić i župan Žinić kažu kako neće dozvoliti zatvaranje rafinerije ukoliko pobijede i kako će napustiti politiku ako do toga. I? Jesu li se maknuli? Posramili? Jesmo li mi na ulici? Razbijamo li njihove prozore i vežemo ih za stupove? Ne! Dok je to tako, do tada će oni moći raditi što žele. I točka.

Da li ste u kontaktu s radnicima i sindikalistima u riječkoj Rafineriji, kako oni komentiraju najavljeni plan? Planirate li uskoro u svom sindikatu ili preko Stožera prosvjede ili industrijske akcije kako bi zaustavili gašenje rafinerije?

Sa radnicima sam u kontaktu, sa nekim inženjerima i sa braniteljskom udrugom, sa sindikatima ne. S kojim sindikatima? Pa oni su se složili s ovom odlukom. Član NO, predstavnik radnika, govori kako je ovo super. Posjedujem prepiske gdje se lokalni HDZ-ovci dopisuju kako je zatvranje rafinerije uvjet za povlačenje tužbe (dakle i sami koriste izraz “zatvaranje” – kako ne bi ispalo da se ne radi o tome), a kako su sindikati Ine pristali na to i kako su oni tu čisti, zajedno sa županom. To su sindikati Ine, sindikati u RH, velika većina. I Ina je najtužniji primjer hrvatskog sindikalizma. Prodana maloprodaja, dobit ostvarila jedna sindikalna čelnica i zbrisala u mirovinu. Sada RNS, a dobit ubire druga. Za stanje hrvatskog gospodarstva možda i najveću krivicu i odgovornost snose naši dugovječni sindikalisti i sindikalne središnjice. Govorim to godinama i nikom ništa (osim što me oni sami tu i tamo spomenu na nekom seminaru – naravno, kao loš primjer), nema smjena, nema povlačenja. Sjetim se navodnog prosvjeda za novi ZOR gdje su skupili par stotina ljudi i došli sa tri strane na Markov trg, ili sad zadnji prosvjed gdje su uspjeli skupiti navodno 8 tisuća ljudi, a imaju 30 tisuća povjerenika. Prestrašno.

Stožer se, odnosno kolege koje ga se nisu odrekle, jer su pojedinci (koji ovo zatvaranje vide na neki drugi način, a iz Zagreba su ili pod utjecajem ZG-a zbog svojih benefita naravno) prestali dolaziti na sastanke i odazivati se, svakodnevno čuje ili sastaje. Dogovaramo i planiramo te će cjelokupna javnost na vrijeme biti obaviještena o onome što ćemo poduzeti. Nismo se predali, čak bi rekao da nas je ova priča ponovo okupila i približila i one nevjerne Tome koji su mislili kako se rafinerija nikada neće zatvoriti.

Željezara, Metaling, Herbos, Segestica, samo su neke od uništenih sisačkih tvornica. Gašenje Rafinerije bila bi smrt za taj nekada slavni industrijski grad. Mislite li da se u Sisku danas može organizirati dovoljno snažan otpor kompradorskoj, antiradničkoj Plenkovićevoj vladi?

Pretužna je priča industrije grada Siska. Ovaj potez, ukoliko se ostvari, bit će nova lančana reakcija gdje će više tisuća ljudi osjetiti zatvaranje na vlastitoj koži. Mnogi će pobjeći, ne samo radi ovoga, već i radi izlizane priče o ustašama i partizanima. Reći ću to vrlo jasno: ne znam tko bi se mogao organizirati i pružiti otpor ako ne mi iz grada hrvatskih pobjeda, grada Siska.


Podržite Radnički portal

Ukoliko želite donirati i time pomoći našem portalu i radničkoj borbi u Hrvatskoj, možete to učiniti uplatom na žiro račun HR4923900011100986140, kod HPB, na primatelja Hrvatski centar za radničku solidarnost (HCRS).

Kontaktirati nas možete preko inboxa FB stranice Radničkog portala ili e-maila: urednistvo@radnicki.org